Njegovu objavu prenosimo u cjelosti:
Danas je jedan zločin postao punoljetan. Prije tačno 18 godina, 12. marta 2003. godine, ubijen je Zoran Đinđić, prvi demokratski premijer Srbije.
Sa ovom godišnjicom, i krajnje je vrijeme da svi to shvate, Zoran Đinđić treba da prestane da bude ono što je bio, od 2003. do danas – Veliko Opravdanje, za sve naše, a ne svoje, neuspjehe; za sve naše, a ne svoje, greške; za svaku laž koju smo od tada izgovorili, krijući se iza njega, i još gore, iza njegove pogibije.
Danas on ne smije više da bude Izgovor, i, umjesto toga, mora da postane Riječ, i Ime.
Riječ koju nećemo besmisleno da ponavljamo, nego da iza nje stanemo, i Ime koje se izgovara samo kada se posao uradi, onako kako bi ga on uradio, bez kuknjave i uz puno prihvatanje sopstvene odgovornosti.
Njemu nije bio kriv Milošević, nisu mu bili krivi ni SPS ni JUL, ni narod, ni loše godine.
Umjesto Suda, on je tražio politiku.
Umjesto odmazde, on je htio rješenje.
Umjesto kazne, on je nudio odgovornost, svoju, za krajnji rezultat.
Zoran Đinđić je bio Rad, na politici, na viziji, na planovima.
Čovjek koji je mogao, zato što je htio, i zato što je smio.
Hrabrost koju je on imao podrazumijevala je svakodnevno suočavanje, najprije sa sobom, a onda i sa svima drugima.
I nije bilo važno šta rade oni, nego šta radimo mi.
Gdje je naš put, naša politika, naš san – to su pitanja na koja je tražio odgovor, na jedinom mjestu na kojem ga i treba tražiti. U sebi.
Zato, pominjati danas Zorana Đinđića, uraditi to na način na koji bi on to uradio, znači samo jedno.
Izmjeriti sebe, pred sobom.
Pogledati unutra, i vidjeti najprije šta tu ne valja.
Postaviti cilj, odrediti put i imenovati politiku koja može da ih ostvari.
Politiku o svemu što još nije završeno.
Odgovor na pitanja koja još postoje, a niko više i ne smije da ih postavi.
Rješenja za sve nerješivo.
To je zadatak svake politike danas, ako hoće da se zove politikom. Da sebe sagleda, prestane da izigrava žrtvu i stane pred ljude u Srbiji, ne prezirući ih, nego nudeći im ono što im jeste najpotrebnije.
Odgovornost, jasnu, iste takve politike, za njihovu, našu, budućnost.
Tim činom i Zoran Đinđić postaje Riječ i Ime.
I prestaje da bude Izgovor – napisao je Jovanović.prenosi Hayat
