Mjesec je u znaku Riba i u blizini Neptuna. Ispred nas su dani u kojima pokušavamo prespavati sebe. Kao da se moraš potruditi još jače da se održiš budnim pred onima koji sklapaju oči ispred tebe.
Da li ste ikad osjetili težinu svog buđenja? Težinu svojih koraka? Težinu otvaranja očiju? Onako. Od reda. Kad snovi izgledaju drugačiji i lakši od stvarnosti.
Treba nam anestezija za sve trenutke koji su nas proboli do kostiju i ostali zakačeni u nama. Treba nam anestezija za svaki pokušaj preživljavanja još jednog dana. Za svaki okršaj sa ljudima.
Za sve neshvaćene razgovore i riječi. Za sva lutanja u kojima smo tražili gdje smo pogriješili i da li jesmo. Treba nam anestezija za sve pretrpljene rane. Isplakane suze. Neostvarene snove.
Za sve loše odraze u ogledalu. Za sve greške koje nisu bile naše. Za sve nedovršene rečenice i dotrajale odnose. Za svako ustajanje u kojem su nam unaprijed oduzeli sebe.
Jer… Ako te opterete svojim brigama, energijama, ljutnjom, strahovima. Ako ti zakače terete, oduzmu pravo glasa, unište mir. Ako te osude na tišinu i vlastiti šapat, tebe u tvojim ustajanjima pola nedostaje.
Nema te. Nema energije. Bezbrižnosti. Radosti. Volje. Budiš se sa grčom. Ili se i ne budiš. I ostaješ tako spriječen da se krećeš. Uskraćen za puninu svog udaha, doživljaja i sebe.
I zato ovih dana zaroni sebe u film. Muziku. Tortu. Šminku. Ples. Emociju. San. U sve ono što voliš. U čemu jesi. U pidžamu. U raspuštenu kosu i haos. Sa naočarima bez sunca. U ponoćnom ritmu.
Ukradi to vrijeme za sebe, jer biti čovjek ponekad nije jednostavno. Ponekad to stanje zahtjeva malo anestezije. I ovih dana, slobodno “otupi”.
Ljudi koji vam oduzimaju mir. Oduzimaju vam i mnogo više. Zapamtite to. I anestezirajte se na vreme. Od takvih. I od svega, prenosi “Astro protal“.