Ona je napisala pismo u muškom rodu i na neobičan način predstavila sve želje i razmišljanja jednog sebičnog muža:
“Draga moja saučesnice u zavisnosti,
Ovo što ću ti reći ne bih ti inače nikad rekao, jer bi to značilo da izgubim glavni izvor zadovoljstva u životu – igru “pobjednik dobija sve”. A baš je to ono što i tebi pomaže da nosiš moj teret u ovoj vezi.
I baš je u tome stvar.
Kad ti kažem “volim te”, mislim da volim to koliko se upinješ da mi se svidi sve u vezi s tobom, to što sam centar tvog života, to što želiš da me usrećiš i što nikad od mene ne očekuješ da i ja radim to isto.
Volim tu moć koju imam da uživam u tvojoj prijatnosti, u tvojoj želji da budeš ljubazna, volim to uživanje koje osjetim kad god se pokažem ogromnim u poređenju s tobom, kad god iskoristim svaku priliku da se ti osjetiš mala i beznačajna.
Volim to osjećanje kako si slaba, ranjiva, emocionalno krhka, volim da gledam s visine na tu tvoju djetinjastu nevinost koja je u mojim očima puka slabost.
Volim taj osjećaj moći da te “uvježbam” da se osjećaš “šašava” kad hoćeš da razgovaramo o temama koje mene uopšte ne interesuju i da, vremenom, sve manje očekuješ od mene dok ja od tebe očekujem sve više.
Volim lakoću s kojom ostajem u centru tvoje pažnje, volim kako se trudiš da odagnaš svaki moj bol (nikad svoj!) i volim što – šta god radila – ne možeš nikad da me dovoljno voliš, dovoljno poštuješ i dovoljno uvažavaš… (Nije bitna bliskost, nije bitna empatija, nije bitna emocionalna veza koju želiš, nije bitno čime sam te povrijedio ili uvrijedio, nije bitno koliko malo vremena provodim s tobom, ili s djecom, i tako dalje. Bitan je moj status, bitno je da TEBE stalno stavljam na TVOJE mjesto, bitno je da tebe boli, a da se ti baviš mojim bolom. Jer ja sam superioran i ja polažem pravo na uživanje, divljenje i utjehu, a ne ti, sjećaš se?)
“Volim te” znači da volim kako se osjećam kad si uz mene, kad osjećam kako mi pripadaš. Kao kad vozim neki dobar automobil, volim kako mi status zbog tebe raste u očima drugih, naročito kad drugi shvate koliko sam ja bolji od tebe. Volim i kad mi drugi zavide što te imam.
Volim moć kojom te teram da mi dokazuješ svoju ljubav i odanost, da stalno tražiš način da mi dokažeš lojalnost.
Volim što mogu tebe da okrivim kad god osetim potrebu da se oslonim na tebe, a naročito što si potrebna da hraniš moj osjećaj superiornosti i iluziju moći. (Ništa u meni ne izaziva toliku ranjivost nego kad nemam kontrolu nad onim što može da ugrozi moj superiorni status. Zato me i nervira kad počneš da se žališ na to “kako” se ponašam prema tebi, kao da još ne shvataš da treba da budeš srećna kako god da se ponašam – time ćeš pokazati da prihvataš moju superiornost. Naučiću te da prezireš potrebe slabih ljudi – “bliskost” ili “emocionalnost”, baš kao što su i mene to naučili još u djetinjstvu.
Volim što mogu za sekund da te učinim nesigurnom, naročito ako pokažem pažnju prema drugim ženama. Tada ću možda i pokazati nešto što tebi ne pružam, tek toliko da i ti počneš da moliš za ono što drugima tako lako dajem – komplimente, pažnju, izražena osjećanja…
Volim što te uvijek vratim kad zaprijetiš da ćeš otići, i to uz samo nekoliko mrvica koje ti bacim kad te nevjerovatno brzo ubijedim da mi opet vjeruješ. Kad god pojačam svoj šarm, prevarim te da mi povjeruješ da ću se ovog puta promijeniti.
“Volim te” znači da si mi potrebna, jer mi je potreban neko ko me neće napustiti, neko zbog koga ću se osjetiti dobro kad god te natjeram da se osjećaš loše. Tako uspijevam da utišam strah u sebi koji nikad neću priznati, slabost koju mrzim u sebi i zbog kojeg mrzim tebe.
“Volim te” znači da volim kako oblikujem tvoja mišljenja i uvjerenja, kako kontrolišem tvoj um, kako misliš da sam tvoje čudo, tvoj spasilac, tvoj izvor života; volim kako se vraćaš meni kad god pokušaš da odeš.
Volim kako se zbog svega toga osjećam kao neko božanstvo, volim kako me obožavaš, kako žrtvuješ sve kako bi meni to dokazala.
Volim kako mogu da te natjeram da sumnjaš u sebe, da čak sumnjaš u svoj zdrav razum, da se trudiš da mi objasniš sebe, da se pitaš šta to s tobom nije u redu i da ne shvataš da ne možeš da usrećiš osobu koja moć i zadovoljstvo doživljava kad prezire druge.
“Volim te” znači da volim svoj odraz u tvojim očima punim divljenja, da si moja droga zbog koje se osjećam dobro, da si moja uvijek posvećena publika, moj najveći fan i obožavalac. Tebe sam izabrao kao drogu jer, kad me pogledaš, osjećam se kao nepogrešivi izvor svemoćnog znanja.
I volim kako, koliko god ti da moliš za ljubav i divljenje, koliko god da tražiš da ti se uzvrati istim vrednovanjem, to se neće dogoditi, bar dok ja držim konce u rukama. Zašto bih ih ispustio? Zašto, kad sam zavistan od uživanja koje osjećam kad ti uskratim sve ono što bi ti dalo neki vjetar u jedra i time pomoglo da mi odlepršaš? Uživam da ti ne dam onu nježnost koja ti je potrebna, da razbijem tvoj san i da onda sebi kažem “Nisam ja budala.”
Volim što mogu da kontrolišem sve tvoje pokušaje da me “prozreš”, jer svaku diskusiju mogu da preusmjerim na pitanje – šta nije u redu s tobom? Zašto mi nisi zahvalna, poslije “svega što činim za tebe.”
Volim i kako vješto uspijevam da manipulišem drugima i pokažem im da sam ja “dobar”, a ti “loš” partner u našoj vezi, jer se stalno nešto žališ, nikad nisi zadovoljna, uvijek si sebična i tako u nedogled.
Volim kako mi je lako da ti kažem “ne” kad želiš nešto što bi te učinilo još vrednijom u poređenju sa mnom, pa ti usmjerim pažnju na moje potrebe i želje.
Volim kako mogu da utičem na tvoje misli i ambicije, koliko god da crpim energiju iz tvog života pa čak i izolujem od ljudi koji te vole i podržavaju.
Volim kad mi kažeš koliko te povrjeđujem, a pri tome ne znaš da mi time zapravo podnosiš izveštaj o tome koliko su efikasne moje tehnike kojima ti pričinjavam bol.
A zapravo te mrzim jer mrzim i svoju zavisnost do tvoje pažnje i nježnosti, svoju potrebu da stalno vidim sebe u tim tvojim očima punim obožavanja, divljenja, oproštaja i spremnosti da ponovo padneš u moju zamku.
Kad ti kažem “volim te”, volim što ću ti ostati misterija koju nikad nećeš moći da riješiš. A nećeš moći jer ne znaš ili odbijaš da shvatiš da u ovoj igri pobjeđuje samo onaj koji zna sva “pravila”. A glavno pravilo je da u mom svijetu pažnja, ranjivost i izražavanje osjećanja predstavljaju znake slabosti.
Zauvijek ograničen u ljubavi, tvoj narcis
PS: Meni zapravo treba pomoć, ali ti ne možeš da mi je pružiš jer smo zavisni jedno od drugog. Samo terapeut sa iskustvom u radu s narcizmom može da mi pomogne i to ako mu ja zaista to dozvolim.”
