Ramazan je dobra prilika za sticanje navike redovnog klanjanja. Naročito kada su u pitanju naša djeca.
Klanjati nafile. Nafila u ramazanu ima vrijednost kao farz izvan ramazana. Posebno noćnu nafilu (teraviju), i to minimalno 8 rekata, nebitno da li će se ona klanjati u džamiji ili kod kuće, pojedinačno ili u džematu. Mada je bolje i u džamiji i u džematu.
Postiti sve dane ramazana. A ko iz opravdanih razloga ne bude mogao postiti, a znamo koje su to osobe, neka to sakrije od ljudi.Ako zna Bog, neka ne znaju ljudi!!! Time će čovjek, u isto vrijeme, i svoju sramotu sakriti, a i izbjeći pitanja poput onog: ”Kako to da Mujo posti, a ti ne postiš, a obojica ste muslimani?”
Post započeti sa sehurom, pa makar sa čašom vode. U sehuru je berićet, a berićet je vrlo važan dio našeg života. Džaba ti milioni (€), ako nemaš berićeta. Sve propade. A ako imaš berićet, onda ti je i malo blagodati dovoljno. Na sehur obavezno probuditi i svoju djecu.
Iftariti se hurmom, a ako nema hurme, onda vodom. Hurma je vlaknasto jelo, koje reguliše probavu (stolicu), sadrži potazijum koji reguliše krvni pritisak, sadrži magnezijum, koji je važan za rad srca, sadrži gvožđe, kojim se poboljšava krvna slika, sadrži kalcijum, koji jača kosti i tako dalje. Voda ne može nadomjestiti ove blagodati, ali svojom čistoćom može osvježiti organizam i lagahno pokrenuti metabolizam. Strogo voditi računa da se ne iftari previše hladnim ili gaziranim napitkom! To može izazvati šok bubrega i prestanak njihovog rada. Daleko bilo!
Ne pretjerivati sa pijenjem kahve ili čaja nakon iftara, jer to uzrokuje nesanicu i povećava: duševni nemir i uzrujanost, nivo holesterola u krvi i šanse za infarkt.
Tokom posta voditi računa o svom jeziku i svom pogledu. Post nije samo sustezanje od jela i pića, nego i od ružnog govora i strasti. Zbog dugog posta i gladi, čovjek je izložen nervozi, a zbog vrućina, na poslu i ulici je izložen golotinji. Zato, da ne bi pokvario post, valja jezik svezati ili ga zikrom zaposliti, a pogled valja oboriti ili ga u stranu skrenuti. Postačeva šutnja je zikr.
Dan je predug za ibadet, a noć prekratka za odmor. Zato treba i u toku posta malo odspavati. Postačev san je ibadet.
Što više učiti Kur’an. A ko ne zna učiti, neka barem sluša njegovo učenje. Obavezno treba pročitati barem pet stranica prijevoda Kur’ana svakog dana. To je ¼ Kur’ana za mjesec dana. Ko može, neka pročita i više. I, što je jako bitno, neka razmišlja o kur’anskim porukama.
Uz Kur’an što više čitati hadise, jer su oni najbolji tumači Kur’ana, ili slušati predavanja od uglednih alima poput hfz. Sulejmana Bugarija, hfz. Kenana Musića, hfz. Husejna Čajlakovića, dr. Šefika Kurdića, mr. Sulejmana Čelikovića i drugih. Oni će nam, akobogda, pomoći da iz ramazana izađemo bolji.
Što više učiti dove. Dova postača se prima, naročito pred sami iftar. U dovama se treba sjetiti i drugih, naročito svoje djece i rodbine. Svima nam trebaju Allahova milost i blagodati.
Ne dozvoliti da drugi ljudi budu uzrok našeg dolaska ili nedolaska u džamiju! Nagradu daje jedino Uzvišeni Allah, a bojkot se obija o glavu jedino onome koji bojkotuje. orenosi “Hayat“.
