Ime Danka Puljića, čovjeka koji je u subotu prihvatio islam u Travniku i uzeo ime Emir, odjeknulo je regijom nakon što je u medijima objavljeno da je on bratić kardinala Vinka Puljića. Vrhbosanska nadbiskupija potom je saopćenjem negirala njegovo srodstvo s kardinalom Puljićem, a o tome šta se zapravo desilo Danko (Emir) Puljić je govorio za Anadolu Agency (AA).
U subotu je u džamiji na Kalibunaru, u Travniku, upriličena svečanost povodom prihvatanja islama Danka Puljića, koji je uzeo ime Emir. Osim njega, istoga dana je u istoj džamiji islam prihvatila i osoba po imenu Antonija, koja je uzela ime Aysha. Oboje su proučili šehadet (rečenicu kojom svaki musliman potvrđuje svoju pripadnost islamu) pred imamom ove džamije Aljom ef. Cikotićem.
Ovaj događaj naišao je na veliko interesovanje javnosti, a posebno je odjeknuo kada se društvenim mrežama i medijima proširila vijest da je Danko Puljić bratić kardinala Vinka Puljića.
O ovom događaju je na svom Facebook profilu pisao i sam Cikotić, međutim ni u jednoj rečenici te objave nije spominjao srodstvo Emira Puljića i kardinala Puljića. Nešto kasnije, efendija Cikotić je na upit nekoliko medija potvrdio da je riječ o bratiću kardinala Puljića, odnosno kazao da je sam Puljić to rekao. Uslijedila je reakcija Vrhbosanske nadbiskupije, koja je to negirala.
U razgovoru sa novinarom AA, Danko (Emir) Puljić je istakao kako, prije svega, želi kazati da je svojevoljno, vlastitom odlukom i bez ikakve prisile odlučio prihvatiti vjeru, te kako je to njegovo pravo i njegova privatna stvar.
Kada je riječ o informaciji da je on kardinalov bratić, Puljić potvrđuje da je tačno da je on to kazao, ali pojašnjava i u kojem kontekstu je to rekao i kako je došlo do samog nesporazuma. O tome da li je tačno da je u bilo kakvom srodstvu s kardinalom Puljićem nije želio govoriti.
Podvukao je kako tokom samog čina prihvatanja islama u džamiji na Kalibunaru, uopće niko nije pominjao ni ime kardinala, niti prezime Puljić, niti je govoreno o njihovom srodstvu.
„Kada smo završili sa tim svečanim činom, u džamiji je bilo još ljudi, prijatelja, braće. Uputili su mi čestitke i u tom spontanom razgovoru neko od prisutnih pitao je za moje prezime, odnosno da li mi je nešto Vinko Puljić. Moram prije svega naglasiti da su to bili momenti u kojima sam bio pod snažnom emocijom, meni su 64 godine. Tako se u tom spontanom razgovoru desilo da sam, i kroz jednu dozu šale, na to pitanje odgovorio: ‘pa eto, ja sam mu bratić’. Naravno, imajući na umu to da smo svi na ovom svijetu braća, da smo svi na jedan način isti i svi postali od jednog čovjeka”, pojašnjava Puljić.
Navodi kako se, nažalost, ta jedna spontano izgovorena riječ kasnije počela zloupotrebljavati u potpuno drugim kontekstima.
“Ponavljam da mi nismo imali nikakvu zlu namjeru, niti ja, a naročito ne Aljo ef. Cikotić. Obojica smo čisti kao suze. Nikoga nismo imali namjeru ni uvrijediti, ni prozivati. Neka svako ljubi svoju vjeru, za koju se opredijelio. Ja imam pravo da se opredijelim da budem ono što hoću. Nikome ne želim zlo, kao ni efendija Cikotić. Mi želimo svima dobro i pravi vjernik želi svakome dobro, nije bitno koje ste vjere. Treba biti čovjek”, poručio je Puljić, te dodao:
“Ovom prilikom molim javnost, molim sve ljude, koji su vjernici, da ne zabadaju čačkalice gdje boli. Niko nikoga nije dirao, niko nije imao zlu namjeru, u spontanom momentu i pod emocijama, u trenucima kada se čovjeku dešava nešto veliko u životu, desi se da jedna riječ može da košta, ali u tome nije bilo namjere da se neko uvrijedi.”
Posebno je osudio objave u kojima se meta stavlja na efendiju Cikotića i njegovu porodicu.
“Sve je okrenuto u kontekst da je to pokrenuo efendija Cikotić, počeo se spominjati njegov brat. Ako nekome nije jasno šta se desilo neka pita mene i moje svjedoke, koji su tamo bili prisutni. Nismo imali namjeru, molim javnost, molim medije da rade svoj posao i moraju razgovarati s pravim ljudima. Ostavite ga na miru, jer čovjek nije ništa uradio”, rekao je Puljić.
Efendija Cikotić je u razgovoru za AA napominjući kako u džematu Kalibunar povremeno imaju svečanosti povodom prihvatanja islama, rekao da se njihova džamija bira i zbog činjenice da ima jako lijep enterijer i da je u tom smislu vrlo ugodan ambijent za takve svečanosti.
“Nama je bilo drago i ne dešava se tako često da smo u jednom danu imali dvije svečanosti. S te strane, imali smo prelijep ambijent i moguće da je pod tim emocijama i sam Emir malo brzopleto reagovao, gdje je pred njegovim šahidima (svjedocima) rečeno da je on bratić. Ja sam tu formulaciju prihvatio zato što je, prije svega, kazana javno”, kazao je Cikotić.
Naveo je da kada su ga određeni mediji potom pitali da li je to tačna informacija, nije mogao uraditi ništa drugo nego potvrditi ono što je čuo.
“Neprijatno mi je bilo da zovem Emira i da pitam da li je zaista to tako kao što je rekao pred auditorijumom od pet-šest osoba. Niti ja kao imam, niti moj džemat Kalibunar, ne želimo, niti imamo namjeru igrati se s bilo čijim emocijama, a naročito ne sa emocijama uvaženog kardinala Puljića. Nismo imali želju ni namjeru da bilo koga povrijedimo, niti na bilo koji način nekoga uznemirimo. Nažalost, mnogi mediji su prešli granicu, već vrijeđaju i mene, i moju porodicu i naš džemat, pišu neprimjerene sadržaje koje mislim da nismo zaslužili”, rekao je Cikotić.
“Zato mi je žao što smo u jednom lijepom događaju imali jedan neugodan dio”, poručio je Cikotić, napominjući da njegova želja ni u kom slučaju nije bila insistiranje na rodbinskoj vezi Emira i kardinala Puljića.
