Na osnovu spomenute formule mi ćemo kroz ovaj tekst, kratko i bez detaljnijih pojašnjenja, ukazati na neke greške koje čine postači u toku posta, ne znajući da ih to može skupo koštati ili u najmanju ruku da to bude razlogom propuštanja velikih nagrada.
1-Post prije ramazana; mnogo je ljudi koji ne znaju da je Allahov Poslanik zabranio da se posti dan ili dva dana prije nastupanja ramazana, pa u želji da budu sigurni da su postili od početka ramazana, poste dan ili dva prije nastupanja ramazana. Kazao je Allahov Poslanik: ”Ne postite dan ili dva dana prije ramazana, osim osobe koja ima naviku da posti, takva neka posti.“
2-Neravnomjerno raspoređivanje snage; mnogo je onih koji u početku ramazana ”zasuču rukave” i počnu žestokim tempom sa ibadetima, a kako ramazan prolazi, tako i njihov tempo slabi, tako da na kraju ramazana skoro da nikako ne ibadete. Allahov Poslanik je kazao: ”Najdraža djela Uzvišenom Allahu su ona koja su kontinuirana pa makar bila i neznatna.“
3-Nepoznavanje onoga što kvari post; često smo svjedoci izjava iz kojih vidimo da postači za određene stvari smatraju da kvare post, a ustvari to nije tako, dok za druge stvari smatraju da ne kvare post i čine ih, a one ustvari kvare post. Koliko je ljudi koji poste i u toku posta konzumiraju duhan, pod izgovorom da to nije niti jelo niti piće, a ako pogledamo knjige islamskih učenjaka vidjet ćemo da oni imaju jednoglasan stav da konzumiranje duhana kvari post. S druge strane mnogi ljudi za određene grijehe, kao što je laž, ogovaranje, gledanje u žene, nenošenje mahrame, smatraju da njihovo činjenje kvari post, što je neispravno. Činjenje spomenutih grijeha sigurno umanjuje nagradu posta, ali to ne znači da je post osobe koja to učini neispravan.
4-Učenje ezana iz predostrožnosti prije nastupanja zore; učeći ezan iz predostrožnosti prije nastupanja zore činimo nekoliko prijestupa: uskratili smo pravo postačima na sehur, kao i to da se može desiti da oni koji klanjaju u prvom namaskom vremenu prije nastupanja namaskog vremena, što je više nego opasno.
5-Ubjeđenje da je spavanje ibadet; dešava se da ljudi veliki dio ramazana provode spavajući, oslanjajući se u tome na riječi Allahovog Poslanika: ”Spavanje postača je ibadet.“ Ovaj hadis nije vjerodostojan i ne može se koristiti u dokazivanju šerijatskih propisa, kao što je potvrdio šejh Albani u više svojih knjiga.
6-Činjenje grijeha u toku posta; kod velikog broja postača dešava se da se kod njih ne razlikuje dan u kojem poste i dan u kojem ne poste, jer neprestano čine grijehe. Kazao je Allahov Poslanik: ”Ko ne ostavi lažan govor i postupanje po tome, Allahu nije potrebno da ostavi jelo i piće.“
7-Odgađanje iftara; velik broj ljudi, iz neke predostrožnosti koja nema utemeljenja u islamu, makar bili sigurni da je sunce zašlo i da je nastupio akšam, odgađaju iftar smatrajući da je to ibadet. Allahov Poslanik je kazao: ”Ljudi neće prestati biti u dobru sve dok budu odgađali sehur i požurivali sa iftarom.“ Jedni čekaju da mujezin završi učenje ezana i nakon toga iftare – što je greška, a drugi čekaju da klanjaju akšam-namaz i vrate se iz džamije, a potom iftare, ne znajući da Allahov Poslanik nikada nije klanjao akšam prije negoli je iftario.
8-Iftar sa onim što je zabranjeno; mnogi ljudi cijeli dan ne konzumiraju duhan, ali prave grešku i iftare se sa onim što je zabranjeno – duhanom, ne znajući da na taj način čine tri prekršaja: zapostavili su sunnet Allahovog Poslanika da se iftare datulama; iftarili su sa onim što je zabranjeno; štetnost duhana je mnogo veća ako se konzumira na prazan stomak nego u slučaju da se to čini nakon jela (što ni u kom slučaju ne znači da je to dozvoljeno).
9-Zapostavljanje sunneta – ponavljanja za mujezinom u toku učenja ezana; mnogo je onih koji u žestokoj želji za hranom zaboravljaju na sunnet –ponavljanje za mujezinom. Kazao je Allahov Poslanik: ”Kada čujete glas mujezina, kažite (ponavljajte za njim) isto ono što i on govori.“ Ovaj hadis je općeg karaktera i ne izuzima vrijeme iftara.
10-Ubjeđenje (nekih muškaraca) da ženama nije propisano klanjanje teravije; Allahov Poslanik kaže: ”Kada nekome od vas žena zatraži dozvolu da ide u džamiju, dozvolite joj.“ Normalno, ova dozvola je uvjetovana nepostojanjem šerijatskih zapreka prilikom ženinog izlaska iz kuće. Ženi nije dozvoljeno da izlazi iz kuće – na teraviju – namirisana ili našminkana, nepropisno obučena, jer ako bi žena prilikom izlaska na teraviju činila određeni šerijatski prijestup, tada je mužu dozvoljeno da joj uskrati odlazak u džamiju.
11-Držanje mushafa u rukama tokom teravih-namaza; osoba koja drži mushaf u rukama tokom teravih-namaz čini nekoliko prekršaja (izostavlja nekoliko sunneta); ne veže ruke u namazu, ne diže ruke prilikom odlaska na ruku’ i povratka sa ruku’a, ne gleda u namazu u mjesto činjenja sedžde.
12-Odnos postača prema djeci; mnogo je onih koji u ramazanu čine prekršaje i greške u pogledu svoje djece. Mnogo je roditelja koji ne znaju da li su njihova djeca postala punoljetna i ne naređuju im da poste. Kada dijete postane punoljetno (po islamskom načinu određivanja) obavezno je da posti i na njega se odnose šerijatske naredbe, od kojih je i post mjeseca ramazana. Također, mnogo je roditelja koji ne navikavaju svoju djecu na post prije punoljetnosti, što je greška. Neki roditelji, da im Allah oprosti, svojoj djeci koja žele da poste, nakon što postanu punoljetni, zabranjuju post, što je opet veliki grijeh, prenose novihorizonti.
