Etiopijska časna sestra, koja već mjesecima pomaže stanovništu u gradu Mek’ele, na sjeveru Etiopije, ujedno i glavnom gradu regije Tigraj, gdje trenutno bjesni građanski rat i etničko čišćenje stanovništva Tigraja, ispričala je novinarki Guardiana o strahotama koje tamošnje stanovništvo doživljava.
– Protjerani ljudi, a ima ih na desetke tisuća, su smješteni u kampove, na šest tisuća ljudi imaju samo četiri wc-a za muškarce i četiri za žene. Vode često nema, higijenski uvjeti gotovo da ne postoje, a hrana i lijekovi stižu na kapaljku. Ljudi su u kampovima nekoliko mjeseci a nisu dobili ni deke – ispričala je.
U kampove svaki dan stiže najmanje sto novih izbjeglica, koji sad ima više od milijun, a dodatni problem svima stvara činjenica da nitko ne može ni do svog novca u bankama, jer ništa ne radi. prenosi 24sata”
– Sve se dogodilo naglo, bilo nam je svima šokantno i iznenada. Živjeli smo normalno, stvari su se poboljšavale, ali sve je stalo kad je buknula zaraza korona virusom. Praktički za jedan dan počeo je rat – priča časna o sukobu koji je počeo još u listopadu prošle godine između savezne vlade Etiopije i vojnih snaga Fronte za oslobođenje naroda Tigraja. U međuvremenu se sukob toliko proširio da gotovo nema kuće u Tigraju koja nije napadnuta, a više od milijun djece uopće ne idu u školu.
Mnogi ovu humanitarnu katastrofu ocjenjuju gorom od one 80-ih kada su umirali od gladi.
U sukobima su počinjeni brojni ratni zločini, a tisuće je žena silovano. Reuters je objavio fotografije predmeta koje su liječnici izvadili iz vagine jedne žrtve silovanja, a među ostalim su našli i čavle.
– Siluju i djevojčice stare samo osam godina, ali i starije žene, među njima je bila jedna od 72 godine. Silovanja su toliko raširena, da sad ima već na tisuće silovanih žena, a siluju ih posvuda, po ulicama, pred obiteljima, pred svima. Režu im noge i ruke, sve na isti način – priča časna i dodaje kako etiopska vlada prošle godine, kada su krenuli sukobi, nije dozvolila učenicima da nose maske u školu.
– Ljudi su istraumatizirani, mnogi su izgubili najbliže članove obitelji. Neki se još uvijek skrivaju po grmlju, a među starijima ima onih kojima je ovo četvrto etničko čišćenje koje su doživjeli. Prije samo godinu dana bio je mir i bilo je naznaka da se regija razvija, ali u samo par mjeseci sve je propalo. Regija je sad odsječena, izolirana, usamljena i zapostavljena. Ljudi bježe, iza sebe ostavljaju preminule članove obitelji, prijatelje i susjede, nema ih tko pokopati pa ih pojedu hijene. Mladi su nasmrt preplašeni – istaknula je časna i zaključila kako je nedopustivo da u 21. stoljeću djeca umiru od gladi.
