Ideja o novoj planeti se zasnivala na tzv. Bodeovom zakonu o razdaljinama planeta u Sunčevom sistemu. Radi se zapravo o matematičkoj formuli koju je 1766. postavio njemački astronom Johan Ticius (Johann D. Titius), ali ju je popularizovao takođe njemački astronom Johan Bode (Johann Bode) pa je ona uglavnom poznata kao Bodeov zakon (Bode`s law).
Formula se objašnjava ovako: uzmete brojeve 0, 3, 6, 12 itd. svaki sljedeći je duplo veći od prethodnog. Onda svakom tom broju dodate broj 4 pa dobijete nove brojeve 4, 7, 10, 16 itd. Zatim svakom tom broju pridružite jenu planetu po rastućem redosljedu počevši od Merkura. I tada ti brojevi predstavljaju relativne razdaljine planeta u Sunčevom sistemu.
Iako formula podsjeća na neki alhemijski recept ona se pokazala prilično tačna. Istina u nju se ne uklapaju razdaljine Neptuna i Plutona, ali te planete ionako tada još nisu bile poznate.
Ono što pada u oči u ovoj formuli jeste razdaljina 28 između Marsa i Jupitera. Sve ostalo se lijepo uklapa i astronomi, koji nikad nisu sumnjali u postojanje jasnog poretka u kosmosu, povjerovali su da između Marsa i Jupitera zaista mora postojati još jedna planeta.
Nebeska Policija
U Lilientalu, kraj Bremena, 21. septembra 1800. nekoliko astronoma na glasu odlučilo je da osnuju udruženje astronoma sa zadatkom da se pretraži prostor između Marsa i Jupitera kako bi se našla nova planeta. Za predsjednika je bio izabran J. Hieronimus Sreter (J. N. Schröter), pravnik i ljubitelj astronomije. A sekretar udruženja postao je F. K. Cah (F. X. de Zach). Odlučeno je da se nebo podijeli na sektore i svaki član je imao da izradi kartu sazviježđa na svom dijelu neba. Udruženje je postalo poznato pod imenom “Nebeska policija”. Čak je za buduću planetu bilo rezervisano ime Faetont (nesrećni sin boga Helija).
Međutim, nebeski policajci nisu imali sreće u traganju i prvog januara 1801. na predviđenoj razdaljini od Sunca (27,7), umjesto njih, novo nebesko tijelo, osme prividne veličina, pronašao je Đuzepe Pjaci (Giuseppe Piazzi, 1746-1826) koji nije bio član Policijie. Pjaci mu je dao ime Ceres po rimskoj boginji plodnosti i braka, zaštitnici Sicilije.
Narednih godina u istom području pronađeno je još nekoliko tijela: 2 Pallas (1802), 3 Juno (1804), 4 Vesta (1807) itd. Ali ispostavilo se da nijedno to tijelo ipak nije dovoljno veliko za planetu kakva se zapravo očekivala. To što je pronađeno bila je samo velika gomila kamenja koja luta između Marsa i Jupitera.
Po svemu mogle su to biti i planete, po svemu sem po veličini. Zato su nazvane male planete, planetoidi i asteroidi jer kad se gledaju kroz teleskop svojim izgledom podsjećaju i na zvjiezde.
Što se tiče Ceresa, njegov status je išao ovako: odmah po otkriću proglašen je za planetu. Kasnije je svrstan u asteroide, a potom, 2006. na zasjedanju Međunarodne astronomske unije u Pragu, postao je planeta patuljak, piše “National geographic“.
