Prvo se razbolela mama, iako je bila vitalnija od tate. Odjednom je dobila Alchajmera. Bila je kao mumija, motorika joj je otkazala. Dok sam tražila lijekove po čitavom svetu, ona je preminula. Dala sam sve od sebe, ali Bog je tako htio – počela je prisjećanje za Hit Informer Zorica.
– Mnogo teško sam to podnijela. Padala sam u nesvijest od bola. Evo, nakon 17 godina i dalje ne mogu da uđem u kuću roditelja jer mi je njihova slika pred očima. Tu sam je zatekla mrtvu. Kada sam vidjela sklopljene ručice moje majke na sahrani, onesvijestila sam se. I dalje mi je ta slika pred očima.
– Tata ju je nadživio deset godina. Mnogo su radili, znam koliko su se mučili, a ništa nisu ponijeli sa sobom. Otad mi ništa nije bitno osim zdravlja. Njihov odlazak mi je promijenio filozofiju života. Nekad čovjek mora da eksplodira, tako meni zamalo srce nije puklo – dodala je Zorica.
– Pošto sam emotivna i srčana, otišlo mi je na srce. Na svadbi u Požarevcu sam imala infarkt. Otpjevala sam jedan blok pjesama i počelo je da me peče u predijelu pluća. Srećom imala sam vozača koji me je odvezao u bolnicu. Dok me je vozio, nisam osjećala ni ruke ni noge. Onesvijestila sam se.
– Kažu da su me dva minuta dijelila od smrti. Da nisam ispravno živjela, ne bi mi Bog dao još jednu šansu. Hvala mu na tome najviše zbog moje djece. Tada sam im bila najpotrebnija i još živim za njih – zaključila je Markovićeva, prenosi Hit informer.
