Poslije bola koji je Dinku i njegovoj majci Rajni Dužević pričinila smrt oca i supruga Dragana, sve što su željeli bilo je da ga dostojno sahrane u porodičnoj grobnici, međutim, užas koji su doživjeli na groblju uoči sahrane, zadao je novi udarac.
– Dobro da od šoka niko od nas nije upao u našu porodičnu grobnicu na Lovrincu, kada smo u utorak, prije ukopa mog pokojnog oca Dragana, utvrdili da kosti naših pokojnika “plivaju” u vodi. Zamislite kako je bilo mojoj majci Rajni da vidi raspadnuti mrtvački sanduk svog sina, mog brata Josipa koji je preminuo 2010. godine – pita se Dinko Dužević iz Splita, koji je sa majkom Rajnom i djevojkom Anom Delić, u utorak u 13.15 sati, došao na sahranu svoga oca, kojeg na kraju nisu sahranili u njihovoj porodičnoj grobnici, nego u nekom pomoćnom grobu, piše “Slobodna Dalmacija“.
No, do samog pogreba porodica Dužević proživljavala je pravu noćnu moru.
– Na grobno mjesto T-V-31, odnosno porodičnu grobnicu, došli smo u utorak oko 9.30 sati, da vidimo da li je sve u redu prije same sahrane. Tamo zatičemo otvoren grob i grobara kako ispumpava vodu iz grobnice. Kada smo mi stigli, u grobu nije bilo puno vode, jer je već ispumpao velik dio – pričaju ožalošćeni.
Grobnica puna smeća
Grobar nam je tada rekao da je kosti bake i dede, koji su preminuli prije mnogo godina, sklonio, kao i sanduk sa posmrtnim Josipovim ostacima i da je to sve stavljeno “u skladište” u grobu. Naime, grobnica je podijeljena, pregrađena na dva dijela, tako da mi taj donji dio, gdje je on “spremio” posmrtne ostatke, nismo ni vidjeli, jer je preko stavljena nekakva ploča. U grobnici je bilo puno smeća i taj grobar ju je čistio, kako bi sve bilo spremno za pogreb – kaže Ana Delić.
Tada porodica odlazi kući i na groblje se vraća oko 13 sati, nešto prije početka obreda. Nakon žalovanja, tužna kolona krenula je prema mjestu ukopa i kada su tamo došli, imali su šta da vide.
– Grob je bio pun mutne, zelene, prljave vode, pune mulja. Nedostajalo je samo 10-ak centimetara do vrha grobnice da voda počne da se preliva napolje. Tada su Dinko i Rajna vidjeli kako Josipov kovčeg “pluta” grobnicom, ja to nisam vidjela, jer jednostavno nisam željela da gledam nešto tako strašno. U tom trenutku, onako šokirane, grobar nas je pitao hoćemo li pokojnika pokopati u tu vodu ili u pomoćni grob, koji se nalazi 100-tinjak metara dalje. Odbili smo da sahranimo Dragana u tu vodu. Pitao sam grobara da li bi on svoje najmilije pokopao u takvo nešto. Dragana smo sahranili u taj “pomoćni” grob, a cvijeće smo ostavili na grobnici punoj vode, čija je ploča stavljena na dvije grede. Takođe, dobili smo obećanja radnika groblja da će sve biti sanirano do srijede ujutro i da dođemo u 7.30 sati na groblje – govori Ana.
Po dogovoru, Ana i Dinko u srijedu ujutro došli na groblje u 7.30 sati.
Šok na šok
– Nikoga nije bilo kod naše grobnice. Grob je bio zatvoren kao i dan ranije i tada odlučujem da odem do upravnika groblja, koji nam govori da se to ne može sanirati “preko noći” i da je to problem star nekoliko decenija. Nakon pola sata vratili smo se do grobnice, kako bismo snimili ovu nevjerovatnu situaciju. Tada smo vidjeli da su otvorili i dva groba uz naš grob (lijevo i desno) i da iz njih, takođe, ispumpaju vodu. Tada smo u našem grobu vidjeli poluotvoreno to “skladište” u koje su stavili kosti naših umrlih i vidio sam raspadnuti kovčeg mog pokojnog brata Josipa. Možete li da zamislite ponovni šok koji sam doživio? – pita se Dinko.
U razgovoru sa upravnikom groblja porodica Dužević dobija garanciju da će sve biti sređeno i da će taj problem biti riješen, te da on datira ko zna od kada.
– Mi ponovno u srijedu odlazimo sa groblja, grob ostaje otvoren i ne želimo ni u kojem slučaju da sahranimo našeg Dragana u takav grob. Sada čekamo šta će, kako i kada ovaj problem da riješe radnici “Lovrinca”. To je bilo strašno gledati. Uredno sve ove godine plaćamo održavanje groblja, odnosno godišnju grobnu naknadu za grobno mjesto. Prije je to iznosilo 220 kuna, a odnedavno je 340 kuna. Ne radi se o velikom novcu, ali želimo da znamo u kakvom je stanju naš grob i želimo da budemo sigurni da naši pokojni dostojanstveno počivaju, a ne da “plivaju” u vodi. Ovakvo stanje je ispod svakog dostojanstva – zaključuje Dinko Dužević.
Upitan kvalitet gradnje
Kako bi utvrdili šta se tačno dogodilo sa grobnicom porodice Dužević, “Slobodna Dalmacija” je kontaktirala Petra Bilobrka, direktora “Lovrinca”.
– Nisam znao za ovaj slučaj, niko me nije obavijestio. Mogu samo da izrazim saučešće porodici i žaljenje što se sve ovo dogodilo. Razgovarao sam sa Petrom Rodićem, koji upravlja grobljem na Lovrincu, i on mi je rekao da se radi o grobnici napravljenoj prije 50-60 godina, za koju je, s obzirom na starost grobnice, upitan kvalitet gradnje iz tog doba. Nakon što su ispumpali vodu, naši radnici su jednom posebnom smjesom premazali zidove grobnice i sada čekaju da se to osuši. Nakon toga će grobnica biti spremna za ukop. Ja računam da bi to moglo da bude već danas. radnici groblja u kontaktu su sa porodicom – rekao je Petar Bilobrk.
