Tužnu vijest objavio je JU “Centar za kulturu” Goražde.
“Napustio nas je naš Senad Pezo
Senad Pezo, rođen 27.03.1961 godine u Goraždu gdje je završio osnovnu i srednju tehničku školu, svoje stvaralaštvo zasnivao je na vertikali historije tla Bosne i Hercegovine i preferirao elemente koji povezuju različite vremenske periode u njenom kontinuitetu. Stvaralaštvo od svoje sedamnaeste godine obilježio je nizom izložbi i projekata, koje su na žalost, uništeni u plamenu rata.
Djela koja je stvarao između ostaloga su i Znamenje Bošnjaka (1996) u Kušumrlija medresa, Kameni šapat (1998) u Kušurmlija medresa, Zaboravljene duše (2005) Unitic Centar, Caffe bar “Bulevar”, Tapija (2008) izloženo u novoj zgradi BH Telecoma, Bassinus (2010) izlozeno u novoj zgradi BH Telecoma, Ad modus Bosnensis (2012) izlozeno u novoj zgradi BH Telecoma, Bosna iz inata (2016) nije izlagana, Arhitektura bosanske duhovnosti (2020).
Pezo je radio na izradi stimulativnih mjera i priznanja u ARBiH, plakete za priznanja “Zlatni Ljiljan” i izradu ratnog priznanja “Srebreni štit” sa pripadajućom poveljom.
Učestvovao na izradi ordena pripadnicima ARBiH-a iz nadležnosti predsjedništva BiH
Učestvovao na konkursu izrade idejnog rješenja šehidskog nišana pripadnicima ARBiH i otkupljeno idejno rješenje, te Spomen obilježje “Rorovi”u Goraždu.
Čovjek koji živo skroman život sa suprugom Refijom i sinom Farisom u Sarajevu. Pezo je organizirao izložbu svojih 40 unikata iz ciklusa “Zaboravljene duše”, a sav prihod namijenio je Fondaciji “Djeca Srebrenice”, koja brine o mališanima koji su ostali bez oba roditelja.
Pružanje jednake šanse za sve, moto je, koji ga je vodio 365 dana i noći, 11.jula prošle godine počeo je stvarati ideju kako bi doprinio boljem životu te djece, a inspiraciju sam pronašao u motivima srednjovjekovne Bosne.
Djela koja su klesale ruke ovoga velikog čovjeka su bez pravila i granica. Samo s porukom da bh. istina nije u njenoj globalnosti već u suptilnosti.
Dobru dušu Senad I Refija utkali su sinu Farisu koji posljednjih mjeseci priča samo o tome kako Srebreničanima svako treba i mora pomoći. I ako je, dok je otac stvarao, Faris želio zadržati dva rada, posebno Djevojku s narukvicom, na kraju je sam rekao da ih se odriče jer kreće u školu i želja mu je da i u nekoj drugoj klupi, negdje u BiH, neki školarac ima sve što ima on”, napisali su u objavi na svojoj Facebook stranici. prenosi “Novi“.
