Njeni najbliži, kao i cjelokupna javnost i estrada, još ne mogu da se pomire s njenim odlaskom. Jedna od onih koji su do samog kraja bili uz Marinu jeste i njena kuma i najbolja prijateljica Marijana Petrović. Rediteljka je kroz jecaje ispričala da je pola njene duše otišlo s Marinom. Ona ističe da je Marina Tucaković bila najbolji čovjek kog je upoznala u životu.
– Kume i drugarice smo bile preko tri decenije. To je bio veoma poseban odnos. Moja Marina je bila najbolji čovjek kog sam upoznala u životu. Bila je anđeo koji je hodao zemljom, ni za koga nije rekla da je loš, svi su bili divni u njenim očima. Imala je ružičaste naočare za sve ljude – kroz suze priča Marijana. Petrovićeva je s najpoznatijim srpskim tekstopiscem bila i kada je posljednji put, prošlog utorka, kolima Hitne pomoći napustila svoj dom na Vračaru.
– Ona je živjela normalno, kao da će živjeti još 100 godina. Borila se posljednjim atomima snage da pobedi. Imala je strašnu volju da ozdravi. Svako jutro smo komunicirale. Bila sam s njom do posljednjeg trenutka i kad je krenula u bolnicu. Poslije su joj radili test i više je niko nije čuo, jer su je prebacili u “Mišovića”, pa na respirator. Očima, pogledom smo se pozdravile i oprostile, obe smo znale da je to posljednji put – svjedoči njena kuma.
Marijana je otkrila i detalje Marinine sahrane, koja će se održati nakon što Futa bude izašao iz samoizolacije zbog pozitivnog testa na koronavirus.
– Čula sam se i sa Laćom i sa Futom, neutješni su. Futa je bolestan. Sahrana je odložena do daljeg, neće je biti dok Futa ne ozdravi, sigurno jedno sedam do 10 dana, kako bismo se svi okupili da je ispratimo – s jecajem u glasu ispričala je za “Kurir” Marijana Petrović.
Ona se prisjetila i kuminog i njenog poslednjeg putovanja na Palić, kao i kako je ona izgledala, kada je išla na brojne preglede kod ljekara.
– Uvijek je bila skockana i namontirana, sređena, obučena i našminkana, i kad je išla u bolnicu i kad je išla u grad. Kao da je iz “Voga”. Prije mjesec dana smo bile na Paliću, kad smo pošle, bila je sređena. Molila me je da je vozim, uživale smo na putu do tamo, pjevale smo i smijale se. Na tom Paliću se malo osjećala bolje, voljela je da ide i uvijek se vraćala tamo – istakla je Marinina kuma.
