– Rodila sam se iz velike ljubavi, to nije bila veza na jedno veče. Ali sam kao beba ostala sama sa majkom i nikada nisam dobila odgovor zašto nas je otac ostavio i nije želio da plaća alimentaciju, niti da me vidi – započela je Vesna svoju priču te se prisjetila perioda koji je provela u domu za nezbrinutu djecu:
– Jedno vrijeme sam bila u Zvečanskoj i to je bila jako velika trauma, sjećam se toga iako sam bila baš mala. Sjećam se da sam stalno tamo plakala. To vam je kao kad imate dijete i ono je bolesno, ima temperaturu, i samo zove: “mama, mama”, a mame nema, nikako da dođe. Tako da je to bilo jako teško za mene. Ipak razumijem svoju majku, jer je bila primorana da to uradi, nije mogla da me izdržava i bilo joj je mnogo teško, mnogo je patila u tom periodu. Ali nema opravdanja za oca koji ostavi svoje dijete i ne želi da bude ni u kontaktu sa njim. Međutim oprostila sam mu to, jer ne želim da trujem svoju dušu više takvim stvarima.
Nakon par mjeseci u Zvečanskoj, Vesnina majka je uspjela da nađe ljude koji će je izvući iz doma.
– Mama je u tom periodu jako patila, bila je van sebe, zato je na sve moguće načine tražila nekog da me zbrine. Upoznala je naše današnje kumove, to su ljudi koji su radili sa njom u fabrici. Ona je toliko plakala i oni su se sažalili, nisu imali djece, te su me oni izvukli iz Zvečanske i od tada sam bila kod njih. Do sedme godine sam živjela sa njima, dok mama nije sredila svoju stambenu situaciju, pa sam tada prešla kod nje, ali sam stalno bila na relaciji majka i kumovi – ispričala je pjevačica, te se kroz suze prisjetila da je ponovo usleijdio težak period:
– Taj period nije bio lak jer je mama radila dva posla, da bi kao samohrana majka mogla da nas izdržava. Ja sam prešla iz toplog doma u malu kućicu gdje nismo imali grijanje. Morala sam da ložim vatru i donosim drva. Nije bilo toplog obroka da me čeka kad dođem iz škole, jer je mama radila non stop, pa je donosila hranu od nekih žena gdje je radila i čistila kuće. Mnogo puta sam bila pregladnila, ali nisam očajavala jer smo nas dvije bile zajedno, uvijek smo govorile: “izborit ćemo se”. Sjećam se, išle smo da skupljamo drva po naselju, jer nismo imale za ogrjev. Tu mi je bio presjek, iz toplog i ušuškanog prelaziš ovdje gdje nije tako sjajno, ali sam sa mamom, na svom sam. Imala sam teška iskušenja svakodnevno, te sam brzo morala da sazrim. Dešavalo se da drugari iz odjeljenja idu na rekreativne nastave, a ja nemam pare za to. Morali su svi da skupljaju novac da bih i ja išla. Bilo je jako teško jer su sa mnom u odjeljenju bila djeca koja su živjela na Dedinju, išla na časove tenisa, klavira, a ja nisam imala televizor u kući do 12 godine.
Vesna je otkrila i da je pokušala jednom prilikom da stupi u kontakt sa ocem.
– Na nagovor drugarice Katarine sam jednom pokušala da ga okrenem. Našle smo telefon i ja sam pozvala, a javila se njegova tadašnja supruga Vera. Ja sam rekla: “Dobar dan, ja sam Vesna, vaš suprug je moj tata. Samo sam željela da vam kažem da ja postojim”. Ona mi je na to samo odgovorila: “Ne, ti ne postojiš. Nemoj više da nas zoveš”, i prekinula je vezu. Od tada više nisam nikad pokušavala da ga nađem – kroz jecaje je ispričala Vesna, te objasnila da su joj kumovi i majka uspjeli da nadoknade očinsku ljubav:
– Nedostatak oca nisam ni osjetila toliko strašno, jer sam imala toliko divne kumove i majku, koji su me jako pazili i voljeli.
Međutim kako je sama ispričala, i ono za šta je mislila da će biti lijepo iskustvo sa kumovima, na kraju je dobilo lošu konotaciju.
– Kada je kuma umrla ja sam pazila kuma da ne bude sam. Stalno sam ga posjećivala i bila sa njim. Dok sam živjela sa njima često su mi pričali kako će taj stan ostaviti meni, i kako ću ja to naslijediti. Međutim, pred kumovu smrt, došla sam na vrata koja mi je otvorila ista žena kao moja kuma. Ispostavilo se da je to njena sestra bliznakinja i da kum sa njom ima sina. Oni su bili zajedno nekad u mladosti, još prije mene, tako da je kum bio sa dvije rođene sestre. I onda se odjednom sve moje raspršilo u vazduhu. Taj stan je naslijedio njegov sin, a ja tu više nisam bila poželjna. To me je baš dotuklo, jer sam jako voljela kuma i bila uz njega do smrti. Kada je on umro završilo se to moje bezbrižno djetinjstvo i tu drugi put shvatam da ponovo gubim to nešto, što možda zapravo nisam ni imala. Kapiram da moram da se izborim, da moram da radim. Mislim da sam tu preko noći sazrela i shvatila da nemam ni na koga se oslonim sem na sebe. Već sa 13 godina sam krenula da radim i samu sebe izdržavam – rekla je Vesna u emisiji “Preživjeli” na K1.
Bila sam u depresiji zbog spontanog pobačaja
Pjevačica je otkrila da je prije 10 godina izgubila bebu, zbog čega je pauzirala sa radom u plesnoj školi i sa nastupima par godina.
– Godine 2011. sam imala spontani pobačaj i to me je mnogo pogodilo, bila sam u teškoj depresiji godinu dana. Tada sam prestala da vodim plesnu školu i shvatila sam da to više ne mogu, te sam se skroz posvetila sinu u tom periodu, piše Kurir.
