Sistem za transport plovila s jednog na drugi nivo vode na rijeci Mississippi istaknut je kao primjer koliko američka infrastruktura može biti dobra. Ovaj skoro 400 metara dug betonsko-željezni sistem je ključan u sistemu kojim se ovaj dio Sjedinjenih Američkih Država trgovački povezuje s Azijom. To je prostor kroz koji se godišnje izvozi skoro 60 posto američkog kukuruza i soje.
Problem je u tome što je ovaj sistem star skoro stotinu godina. Inžinjeri ulažu velike napore kako bi on funkcionisao. Njegov kapacitet je isti otkako je napravljen, ali su plovila sve veća. Da bi ukazao na značaj ovog problema, direktor sistema Andy Schimpf je pitao koliko traka sada imaju autoputevi koji su napravljeni 30-ih godina. Economist piše da je spas možda nadomak ruke.
Zastupnički dom Kongresa SAD-a je 5. novembra prihvatio da bude potrošeno bilion dolara za poboljšanje infrastrukture. Od navedenog iznosa, 2,5 milijardi dolara je namijenjeno za plovna korita. Schimpf je optimističan da će dio novca biti potrošen za rekonstrukciju sistema kojim on upravlja. Nada se da će se uduplati kapacitet ovog sistema. Ponekad je radnicima potrebno i tri sata da bi se plovilo transportovalo s jednog na drugi nivo rijeke. Poboljšanjem bi taj transport mogao trajati pola sata.
Od mostova do vodovoda
Infrastruktura širom ove zemlje bi trebala biti znatno unaprijeđena. Predsjednik Joe Biden uskoro bi trebao potpisati ovaj plan, koji je ranije prihvatio i Senat. Plan podrazumijeva da se 40 milijardi dolara potroši na popravku mostova, što je najveća ovakva investicija od gradnje državne mreže autoputeva.
Skoro 70 milijardi dolara bit će potrošeno na željeznički prijevoz putnika, a kako bi se otklonili zaostaci u ovom obliku prijevoza. Za dostupnost brzog interneta svakom Amerikancu bit će izdvojeno 65 milijardi dolara. Novac je namijenjen i za autoputeve, aerodrome, elektromrežu i vodovod.
Za Bidena i njegovu Demokratsku stranku ovaj infrastrukturni plan je djelomična politička pobjeda. Ovo je njihov prvi veliki uspjeh u Kongresu još od početka ove godine kada je prihvaćen kratkoročni finansijski paket kojim se želi pomoći građanima tokom pandemije koronavirusa.
Britanski list je ocijenio da je Biden pokazao da može uspjeti u onome na čemu se njegov prethodnik Donald Trump spotakao. Trump je obećavao velike investicije u infrastrukturu, ali one nikada nisu realizovane. prneosi “Klix“.
Pažnja kongresmena posljednjih sedmica bila je najviše posvećena dijelu plana od 1,75 biliona dolara, a koji je namijenjen za socijalna pitanja i zaštitu okoliša. Ovaj novac bi se koristio i za subvencioniranje korištenja obnovljivih izvora energije.
Kolika će promjena biti
Godinama se nije ulagalo u američku javnu infrastrukturu. Prema Američkom društvu za civilno inžinjerstvo (ASCE), u sljedećih deset godina bit će potrebno 2,6 biliona dolara da bi se otklonili nedostaci u infrastrukturi. Neće biti otklonjeni svi nedostaci, ali to bi mogao biti početak procesa kojim će se napraviti promjena. To zavisi od toga koliko dobro će se ovaj plan primijeniti.
O kolikoj promjeni je riječ? Od sljedeće godine do 2026. budžetska potrošnja na infrastrukturu trebala bi porasti sa 0,8 na 1,3 posto godišnjeg BDP-a. To je znatno više u odnosu na posljednjih 40 godina. Adie Tomer iz Instituta Brooking je ukazao na to da je to iznos jednak onom iz vremena New Deala – programa potrošnje na javna dobra kojim je uvećano bogatstvo SAD-a nakon Velike depresije koja je počela 1929.
Ellen Zentner iz banke Morgan Stanley smatra da 100 milijardi dolara dodatne potrošnje na infrastrukturu može doprinijeti ekonomskom rastu za desetinu procentnog poena, ali ako pri tome podstakne dodatne investicije i u privatnom sektoru. Očekuje da bi ovaj rast mogao biti i veći.
Economist napominje da će biti važno i to koliko dobro će se novac rasporediti. S obzirom na to da se godinama nije ulagalo u infrastrukturu, ne bi trebalo biti teško odrediti prioritete. U SAD-u se u prosjeku svake dvije minute desi kvar na vodovodnoj mreži. Skoro polovina puteva je u lošem stanju, podaci su ASCE-a.
Potencijalni problemi i značaj privatnog sektora
Problemi u implementaciji infrastrukturnog plana su neizbježni. Među potencijalnim je povećanje troškova gradnje i to što bilo ko može pravno osporiti radove. To za posljedicu može imati i probijanje rokova za završetak radova.
Pozitivna strana ovog plana jeste što se prilika daje privatnim investitorima. Time će se povećati ukupna potrošnja i ostvariti finansijska disciplina. Svaki grad ili savezna država, koji budu aplicirali za novac iz ovog plana, morat će procijeniti da li bi partnerstvo s privatnim kompanijama dalo bolje rezultate.
Za neke projekte će ovo partnerstvo biti nužno, a to se odnosi i na izgradnju velike mreže punionica za električne automobile. Vlast priželjkuje angažman privatnih firmi kako bi infrastruktura bila što otpornija na klimatske promjene.
Prema pisanju Economista, doza realizma je korisna – iznos koji Amerikanci troše na infrastrukturu je posljedica iznosa do kojeg su spremni da budu oporezovani. U odnosu na druge države, to nije mnogo.
