Zbog ukupnog ambijenta u državi ni eksperti ne mogu sa sigurnošću tvrditi da potresnim scenama i vijestima nećemo biti izloženi i u narednom periodu.
Nema posla
Profesor psihologije na Filozofskom fakultetu u Zenici Dženan Skelić tvrdi da su mnogi ljudi oko nas, zbog traumatskih iskustava iz rata, ali i kasnije, “tempirane bombe” za koje ne znamo kada će eksplodirati.
Postoji pravilo procesuiranja traumatskog iskustva koje kaže da traumu ne možete “preraditi” sve dok trauma ne prestane. S obzirom na to da je prijeteći kontekst nakon rata nastavio egzistirati u vidu mikro traumatizacija – nemate posla, novca za školovanje djece, za liječenje, upitna je budućnost, ne postoji osnova za nadu, sve to nastavlja da pritišće običnog čovjeka – pojašnjava prof. dr. Skelić.
Stanja u kojima pojedinac, u nastupu bijesa, ubija sve oko sebe, u medicini su poznata kao sindrom Amok.
Amok je ovo što je ovaj čovjek u Foči uradio, kad osoba krene u bjesomučno proganjanje i ubijanje drugih. To je kao neko stanje transa. Moguće je da u pozadini stoji neka paranoidna ideja, da je umislio da mu neko radi o glavi, ima nešto protiv njega. To možemo očekivati i kod osoba koje nisu psihotične, već imaju druge poremećaje – dodaje Skelić.
Stresan život i vrijeme ekonomske, socijalne i svake druge nesigurnosti, s kojim se dobar dio populacije vrlo teško nosi, doprinio je rastu broja ljudi s različitim mentalnim poremećajima, kaže specijalista traumatske psihologije Marko Romić iz Centra za mentalno zdravlje u Mostaru.
Oblik depresije
Zbog rata, ali i siromaštva, nesigurnosti, pa i porodičnih problema, veliki je broj oboljelih od PTSP-a, ogroman broj ljudi ima teške oblike depresije, psihotične poremećaje, pa Romić tvrdi da naš sistem mentalnog zdravlja ne može zadovoljiti sve potrebe.
Previše je kod nas onih koji misle da sve probleme treba rješavati neko drugi. Tek kad se nama desi neko zlo, počnemo razmišljati o krivcima i nađemo ih bezbroj, a na kraju liste stavimo sami sebe – ističe Romić.
Arsenali naoružanja
Zabrinjavajuće je to što više od dvije i po decenije od rata građani posjeduju čitave arsenale naoružanja, pa je i u ovom slučaju osoba sa psihičkim problemima imala puške, ručne bombe… Prof. dr. Nedžad Korajlić s Fakulteta za kriminalistiku u Sarajevu kaže da ta činjenica oslikava stanje naše svijesti i društvene odgovornosti, piše Avaz.
Ne možemo očekivati da ijedna sigurnosna agencija, pa ni najveće u svijetu, uđe u trag ilegalnom naoružanju, ali moramo paziti na indikatore koji nam govore da neko lice ima sklonosti ka neprikladnom i nedozvoljenom ponašanju. Takve osobe treba staviti pod operativnu kontrolu i čim se ukaže neka situacija treba reagirati kako bi se prevenirale ovakve stvari – ističe Korajlić.