U posljednjem periodu života mog oca svaka njegova rečenica bila je kao oporuka! Poslkednji razgovor bio je dan ili dva pred preseljenje (smrt) mog oca, bio sam u Istanbulu, tada je trebalo da me Skupština Srbije imenuje za zamenika predsednika Republičke izborne komisije. Nisam se s tim baš slagao, kazao sam to ocu, pomenuo da bi na to mjesto mogao neko drugi iz stranke, rekao mi je na kraju razgovora: „Moraš, to je sad važno, dosta je bilo tog tvog, vrijeme ti je za ozbiljne stvari“. To je bilo poslednje što mi je rekao.
Ovako opisuje posljednji razgovor sa ocem Muamerom Usame Zukorlić, najstariji Muamerov sin, pre desetak dana imenovan za v. d. predsednika Stranke pravde i pomirenja, koju je osnovao i do smrti vodio njegov otac.
Koliko je teško sada nastaviti bez oca, i na ličnom i na političkom planu?
– Teško je! Iskušenje je veliko. Međutim, muftija je iza sebe ostavio institucije, timove ljudi, sve ono što je on radio nastavićemo putem koji je on trasirao. Samim tim, moja uloga na mjestu na kom sam sada znatno je olakšana.
Šta je najvažnije što je ostalo iza vašeg oca?
– Velika je zaostavština ostala iza muftije, od Islamske zajednice, koju je godinama vodio, do nacionalnih bošnjačkih institucija na polju politike, naročito poslednjih osam godina, koliko je vodio Stranku pravde i pomirenja. Teško je sada reći gde su njegove najveće zasluge. Ostavio je veliki trag i na polju obrazovanja, tu je Internacionalni univerzitet, koji je bio inicijator za formiranje Državnog univerziteta. Podigao je dostojanstvo Islamskoj zajednici, radio na povraćaju imovine oduzete Islamskoj zajednici, ukratko, život je posvetio vraćanju dostojanstva bošnjačkom narodu na ovom području. A kao glavnu crtu njegove ličnosti na prvo mesto stavljam – nepokolebljivost na svim poljima na kojima je radio.
Ljudi kažu da je muftija više živio za druge nego za sebe. Kako je to izgledalo iz ugla porodice?
– Mi kao porodica to smo najbolje osjetili. Znamo koliko je vremena provodio s nama, a koliko s ljudima s kojima je radio, stvarao. Njegova ideja je bila izgradnja vakufskih kuhinja, u kojima hiljade ljudi i sada imaju besplatan obrok. Kada je napustio IZ, ostavio je sedam vakufskih kuhinja u šest opština Republike Srbije. Svaki put kada pokušamo da nabrojimo šta je sve uradio za života, ulazimo u problem, jer je to prosto nemoguće.
Kako vidite Stranku pravde i pomirenja, koju sada vodite, u budućnosti? Može li stranka i dalje biti ono što je bila u vrijeme vašeg oca?
Ko je Usame Zukorlić? / Rođen u Alžiru, odrastao u Novom Pazaru
Rođen sam u Alžiru tokom studija mojih roditelja, u proleće 1992. godine. Iduće godine moj otac s porodicom vratio se u Sandžak, rat na Balkanu već se bio rasplamsao i od tada pa do kraja devedesetih, do posljednjeg rata, rastao sam u tom ambijentu. Sva ta dešavanja reflektovala su se i na moju porodicu, i na mene lično. Umjesto crtanih filmova, gledao sam vijesti. Kasnije, period 2000-ih obeležio je atentat na Zorana Ðinđića, koji je bio blizak prijatelj mog rahmetli oca. Kad je stigla vuhest da je ubijen Ðinđić, bio sam pored oca, sjećam se, pitao sam ga – može li sada Zoran da ide u dženet, spustio je glavu, ustao iza stola i izašao. Kasnije, 2007. godine, desio se onaj udar na IZ, bilo je to jako teško vreme, otac je radio na odbrani autonomije IZ… To je bio ambijent u kom sam rastao. Naravno, nije bilo sve sivo, bilo je tu i lepih trenutaka, otac se trudio koliko god je mogao da bude sa nama, ali bilo mu je teško.
– Stranka pravde i pomirenja nastaviće muftijin put nepokolebljivo, kako je on to radio, baštineći politiku i-i umjesto politike ili-ili. Bićemo partneri, a ne poltroni, za pravdu i pomirenje među ljudima. SPP neće ostati na onome na čemu ju je otac ostavio, ići ćemo ka onome što je on sanjao. SPP biće u budućnosti tamo gdje ju je muftija vidio za svoga života.
Idu izbori, da li ste već odlučili da li na izbore idete sami ili sa nekim u koaliciji?
– O tim pitanjima nismo još odlučivali, još smo u periodu žalosti. Međutim, hoću da kažem da smo otvoreni za opcije koje će biti u interesu našeg naroda i onako kako je trebalo da bude za vreme muftije. Trudiću se da sačuvamo sve one dogovore koje je muftija imao s vladajućom partijom na nivou države. Nadam se da ćemo napraviti najbolje dogovore.
l SPP je bio u vreme muftije u ovom delu Srbije, rekao bih, „stranka trećeg puta“, pored Ugljaninove i Ljajićeve stranke. Kako vidite buduće odnose vaše stranke s partijama Ugljanina i Ljajića?
– Nećemo biti stranka trećeg puta, bićemo stranka prvog puta. Pružamo ruke svima koji žele pomirenje na principima pravde i u tom duhu postupaćemo i prema dvjema oponentskim političkim partijama. Vrlo odlučno i nepokolebljivo, čak i do mere da s njihove strane dođu uvrede kakve smo imali u periodu prvih sedam dana žalosti, ne želimo na to da odgovaramo, ne želimo na zlo da odgovorimo zlom, želimo na zlo dobrim, jer vatra se ne gasi vatrom.
Razumijevanje / Muftija i Vučić imali su partnerski odnos
Na komemoraciji u Beogradu predsjednik Srbije Aleksandar Vučić biranim riječima govorio je o vašem ocu. Kako sada vidite vaš odnos s predsjednikom Srbije i vladajućom strankom?
– Rahmetli muftija i predsjednik Vučić imali su partnerski odnos. U mnogo čemu se nisu slagali, to je i predsjednik više puta pominjao, ali imali su neku vrstu razumjevanja jedan za drugog. Kako je bilo između predsednika i muftije, tako ćemo i nastaviti. To nam je obaveza, to je i u skladu s našim sporazumom, s moje strane, vladajuća partija i predsednik Vučić treba da znaju da ćemo biti veoma korektni, imati razumevanja za procese. Insistiraćemo takođe da se sprovede sve ono što je dogovoreno.
Kako vidite vaš lični odnos sa Ugljaninom i Ljajićem?
– Želimo pravdu i pomirenje ko god bio u pitanju, pa i njih dvojica. Sa muftijinim preseljenjem mi smo kao pokret prešli u višu fazu, mnogi procesi su ubrzani, kažemo, on je uvakufljenjem svog života nas podigao u visine. Shodno tome ćemo i postupati. Ove političke kolege su kolege iz naše političke prošlosti. Bićemo korektni svakako, ali mi sada vodimo jednu novu politiku, kakvu oni do sada nisu videli.
Odrasli ste u velikoj porodici, uz braću i sestre, kako je funkcionisala porodica, kakav je Muamer bio kao otac?
– Bio je strog ali pravedan. Bio je emotivan, iako je krio emocije. Bio je poseban. U skladu sa svojim principima, trudio se da svakome pruži podršku, pažnju, i to ne samo našoj porodici… Ne znam čovjeka koji mu se obratio a da mu muftija nije pomogao makar na neki način. Bio je prenatrpan obavezama, ali nikada nije zaboravljao na porodicu, pogotovo na najmlađe članove. U posljednje vrijeme bio je jako, jako emotivan, kao da je predosjećao šta će se desiti. Taj posljednji dio njegovog života zaista je bio poseban. Poseban u svemu, u svakoj situaciji, u svakoj aktivnosti. Sad kad se sjetim oca, slika koju vidim je slika ponosnog i nasmijanog, zadovoljnog čovjeka, koji je odradio misiju na ovom svijetu, i kao vernik, i kao čovjek, i kao otac porodice, i u politici…
