Tačno dvije decenije prošle su od odlaska legendarnog košarkaša Mirze Delibašića, najvećeg sportiste kojeg je BiH ikada imala.
– Mnogi su stranci nosili bijeli dres Real Madrida, ali nijedan nije ostavio trag i sjećanje kao žilavi bosanski igrač iz ranih 80-tih. U samo dvije godine osvojio je srca i umove svlačionice. Zaslužio najdublje divljenje – tako govore Španci o čovjeku kojeg su zvali El caballero de Bosnia (Bosanski vitez).
Životna priča
Ova, 20. godišnjica smrti popularnog Kinđeta drugačija je iz više razloga. Košarkaškom velikanu napravljen je spomenik (uskoro bi trebao biti postavljen na Skenderiji), a po njemu je snimljen i dokumentarni film “Shooting for Mirza”, koji je doživio veliki uspjeh.
Film prikazuje Kinđetovu zaostavštinu i zbog toga je drugačiji.
– U suštini, ideja o dokumentarnom filmu “Shooting for Mirza” nije jedina ideja o filmu o Mirzi. Španski novinari i filmski radnici su imali priliku puno čitati o Mirzi. U Španiji se posljednjih nekoliko godina napisalo i nekoliko knjiga o Mirzi. U mnogim televizijskim emisijama ispričana je životna priča mog oca, koja je bila izuzetno dinamična i puna nekakvih pustolovina i peripetija uzrokovanih geografskim položajem naše zemlje gdje živimo i šta nas je snašlo tokom devedesetih, naravno, i njegove maestralne košarkaške karijere, u kojoj je osvojio sve – kaže Mirzin sin Danko Delibašić.
Kako naglašava, o Mirzi se puno govori u Španiji i bilo je nekoliko inicijativa, ali ova je bila najbolja iz razloga što je u prvi plan stavljena Mirzina zaostavština, i kao čovjeka i kao košarkaša.
– Kako to najbolje prikazati nego kroz život njegove porodice, njegove djece i unuka. Mislim da je ovo što je do sada napravljeno o Mirzi nešto “najumjetničkije” i najjezgrovitije zato što se bavi pitanjem njegovog života i njegovog karaktera na jedan poseban, intiman način. Nije nabrajanje uspjeha, medalja… Nije statistika i matematika, nego puno dublja priča – objašnjava Delibašić i dodaje da rad na filmu za njega nije bio nimalo jednostavan.
Mali svijet
Imao je Mirza nevjerovatnu hladnokrvnost, kažu, “mogao je promašiti koš, ali nikada u odlučujućim trenucima”. Sportista i boem… Pomisao na Mirzu Delibašića budi pitanja jesmo li zaslužili ono što je on donosio i jesmo li mu ičim znali uzvratiti. Istina, nije tražio ništa, jer imao je svoj mali svijet u kojem se osjećao komotno i to mu je bilo dovoljno
Odbio otići
Kakav je čovjek bio, govori i podatak kada su ga molili, na početku rata, da se, zajedno sa suprugom i sinom, preseli u Španiju, koja mu je nudila sve. Moćni predsjednik Reala Mendoza ponudio je da po njega pošalje svoj privatni avion, a on je zahvalio i odbio otići.
– Nisam ni pomislio na to. Gdje ću, u pi**u materinu? Zar da odem, pa da mi djeci govore da sam bio izdajnik, da ostanu bez domovine?! Nije bilo teorije – rekao je Delibašić tada.
Veliki šampion
Primljen je u FIBA-inu Kuću slavnih 2007. godine, proglašen je bosanskohercegovačkim sportistom stoljeća 2000. godine. Svrstan je među 50 najvećih FIBA-inih igrača 1991., a i Euroliga ga je svrstala među 50 najvećih.
Delibašić je dva puta bio prvak Jugoslavije (1978. i 1980.), osvojio je Kup Jugoslavije 1978. godine. S Bosnom je bio prvak Evrope 1979., a s reprezentacijom Jugoslavije prvak svijeta 1981. godine… Osvojio je i špansku ligu s Realom dvije godine kasnije, prenosi Avaz.
