Legendarni Mladen Vojičić Tifa ugostio nas u svom sarajevskom stanu, zajedno sa suprugom Ljiljanom, kćerkom Sarom i njenog dečka, te iskrenog, starog porodičnog prijatelja Mirsada Ibrića.
Na pitanje, da li često pušta novinare u svoja četiri zida, Tifa je odgovorio:
-Ja uopšte nemam takvu predstavu o ljudima čime se oni bave, dijelim ih na dobre i loše, baš kao i u muzici. Ima dobre i loše muzike ili pjesama. Dovoljno sam pametan, da na osnovu silnih grešaka koje sam pravio u prošlosti procjenim ljude, ali i da odgovaram samo na ona pitanja na koja ja želim. Kao i svaka branša, pa tako i novinarska je dosta izvitopirena, danas ulaze u svačije živote bez da ih pitaju, piše se i šta je istina i šta nije istina. Dešavalo mi se da novinar zakaže intervju sa mnom, a maltene ne zna ni ko sam ja.
Ovih dana je ponovno aktuelna priča u Sarajevu, da si napustio taj grad i da si definitivno preselio u Beograd?
-Eto, to je to o čemu pričam. Mogao sam i ja tu priču da iniciram, ali sam na pogrešan način tretiran i percipiran. Ono što se meni kod ljudi ne sviđa je to, što sve uzimaju zdravo za gotovo. Papir trpi sve, ali praksa je nešto sasvim drugo. Ja sam uvijek za pojedinčanu odgovornost, a ne za kolektivnu, jer u kolektivnoj možeš da prođeš nekažnjeno. Ali, kao pojedinac odgovaraš za svoje postupke. Novinari vole senzaciju, ali nisu opet jedini. I ja volim senzaciju, ali sa argumentima, a ako nije argumentovano onda mnogo ljudi pati u životu. Neki misle da se sa rogatima ne treba bosti, ali ja sa borim i sa rogovima i bez rogova, jebe me se za sve. Ja boravim u Beogradu ali zbog posla. Čak sam jedno vrijeme razmišljao da odem negdje gdje neću imati problema sa „kockastim glavama“, sa nepismenim ljudima koji sebi za pravo daju dosta toga. Ja sam ipak jedno fino i kulturno odgojeno dijete, koje kulturni ljudi prepoznaju, a tih ostalih idiota je uvijek bilo i bit će.
Za tebe se može reći da si jedno divno sarajevsko dijete…?
-Eh, odlično, sada si mi dao jednu odličnu ideju, jedan šlagort, samo da se ne prevarimo u jednome. Naš problem u Sarajevu i u BiH je taj, dok god imamo ova tri čudovišta koja jedni drugima čuvaju leđa, tu nema sreće. Kada jednog dana izgube imunitet oni znaju da ih čeka divna duga robija, šteta da za takve nema više Golog otoka. Sve dok ne budemo imali samo jednog, ali vrijednog i bez obzira kojoj konfesiji pripada, a to je po meni jedna prava vodilja i stanje stvari. Ja ako nekome činim uslugu činim zbog moje lične satisfakcije, jer kada je moja sreća u pitanju, onda je lijepo i onom drugom. Davanje je jedan lijep čin, i ja nemam nedostatak empatije, pomažem svima koliko mogu. A, tu je naš problem svi gledaju samo svog i tu nema sreće. Ne želim da ulazim u glave ta tri čudovišta jer u njima nemaju ništa, a da imaju drugačije bi vodili ovu državu. Ja sam sarajevsko dijete, koje svakog voli, poštuje, bez obzira na vjeru i naciju, a ljudi to, pravi ljudi prepoznaju. Bog nije ni u crkvi, ni u džamiji, ni u sinagogi, već je sa tobom i uz tebe, a ti ga zovi kako hoćeš.
Kako si provodio vrijeme pandemije?
-U svoja četiri zida, sa porodicom i dragim ljudima, prijateljima poput Mirsada Ibrića. Evo, vidiš pravio sam ove fenomenalne sanduke, a koje mogu za svašta nešto da posluže. Kafane sam već odavno prošao i nemam ni volje ni želje da se družim ili sjedim sa neurbanim ljudima. Družim se sa suprugom, kćerkom, sa mačkama, a imam ih dvije…Shvatio sam da sam se i prije tako trebao povući, a moja životna formula je da nemam strategiju, sve riješavam usput, a Bog voli vragolane. Ja sam jedan benigni tip, znam sve sasuti u lice, a ne da bi te uvrijedio, već da bi te hafizao. A, ove dvije mačke su moja terapija, koje mi jednostavno smiruju, sa njima spavam, sa njima sam se preporodio. Pokušavam da ispravljam neke životne greške. Meni je naneseno mnogo nepravde, ali pokušavam da sve to oprostim. Ko me izgubi kao prijatelja taj je na gubitku, a ne ja. Pekara radi ne 24 već 25 sati, jebe me se.
Upoznao sam i tvoju kćerku Saru koja je talentovana, skromna, neupadljiva i ne želi da gradi karijeru na osnovu tvog imena?
-Tako i treba da bude, da sama gradi svoje ime, sve ostalo je priroda utjecala na to, a njena majka, a moja supruga, je sve to doradila, nadogradila, usmjerila. Majke su vanzemaljci odrađuju dosta toga. Sara je i veoma malo komuniciramo, šutnja je majka, ali mi se pogledima o svemu dogovaramo. Tu smo zaista perfektni. Slatkoriječivost i vokabular samo po sebi je jedno idealno oružje sa kojim možeš da manipulišeš ljudima. A, ja to ne želim.
Sa starim prijateljem Mirsadom Ibrićem
Da li ste razmišljali o duetu?
-Sara i ja smo poodavno snimili jednu pjesmu autora rahmetli Esada Arnautalića, a bila je posvećena svoj bolesnoj djeci. A, danas ja ne želim da joj budem smetnja, bio sam, bit ću i ostat ću njen vjetar u leđa,ali sa strane. U bilo koju vrstu avanture da se upusti, Ljilja i ja smo tu za nju, ali da ja utječem na njenu karijeru, nema šanse. To što sam ja njen tata meni ne daje za pravo da je stavljam u neke gabarite za koje ja mislim da su dobre za nju. Za nju sam spreman poginuti, ali ona je svoj čovjek i sama odlučuje o svemu.
Da li si ti uopšte svjestan svoje popularnosti svih ovih godina?
-Nevezano za ovaj intervju to se meni ovih dana baš vrtilo po glavi, mislima. Poenta je u tome što ja ne kvalifikujem ovaj posao kojim se bavim, jer je meni sve to normalno. Ja sebe ne smatram drugačijim od bilo kojeg drugog čovjeka koji se bavi drugim poslovima. Ja smatram da ovo što ja jesam, je samo prirodno, zbog toga sam ja u principu ljudima i drag. Ko je prvi ili drugi meni je sasvim svjedno, jer meni je tako i bolje što sam takav. Čovjek sam iz naroda i to ću i ostati.
Gdje si se kao pjevač bolje osjećao u „Bijelom dugmetu“, „Divljim jagodama“ ili „Vatrenom poljupcu“?
-Kada je u pitanju neka čista sloboda , nabolje sam se osjećao u „Vatrenom poljupcu“, mada sam ja imao slobodu i u „Dugmetu“ i u „Jagodama“. Ali, sa Mićom je bilo divno, mada mi nismo imali razumjevanje ljudi sa strane. Mića ja i smo bili dobra ekipa, baš kao i Goran i ja ili Zele i ja. Zele je ipak bio svjestan da je saradnja sa Tifom visokog rizika, nikad ne znaš na čemu si sa njim, ali Bože moj. Tako isto i Goran, a Goranu to dobro dođe jer ga revitalizira i ne mora da ide u apoteku da kupuje neke kreme za revatilizaciju. Zna Goran da sve ja što uradim nema nikakve zle namjere i sve je benigno. Ja trenutno radim na novim pjesmama, Gorana kao autora tu nema, ali on čeka da ja sve to sortiram, pa da onda on stavi šapu na to. Goran je referenca za sve dobro, ljudi mogu da ga vole ili ne vole, ali ako mu se klanjaju ljudi poput Kleptona i koji mu je fan, pa onda znaš ko je Goran.
Usisavam, kuham, perem suđe, samo ne peglam
Pomažeš li u kućanskim poslovima?
-Naravno, usisavam, skupljam prašinu, poslujem po kuhinji, samo ne peglam. Ja nemam problem sa tim, i svako ko me smatra papučarem, samo je neobrazovan i nije siguran u sebe. Imamo mašinu za pranje suđa, ali ja volim da perem na ruke to me smiruje i tek tada vidimo kako je ženama, koje pored svog posla imaju još i kuću na glavi. Ja nisam poput onih muškaraca koji čekaju da im žena donese lavor i pere noge sa onim kvragama na nogama, prenosi “Express“.
Razgovarao: Bato Šišić
