Sve ovo dovodi do povišenog nivoa grukoze u krvi, a posledice mogu dovesti do oštećenja tkiva, organa…
Nezdrava hrana, velike količine industrijski procesirane hrane, stres i slaba fizička aktivnost su “recept” za dijabetes.
Sa doktorom Sašom Kikovićem, endokrinologom sa VMA, razgovarali su o prvim znakovima koje ukazuju na dijabetes:
*Kada rezultati pokažu povećanu glukozu u krvi, šta pacijent treba da radi? Da li se stanje prati neko vrijeme ili odmah traže odgovarajući lekovi?
Kod pacijenata koji imaju povišenu glikemiju našte ≥7.0mmol/l i ako se to potvrdi u ponovnom uzorku radi se o šećernoj bolesti i u zavisnosti od tipa treba započeti liječenje. Ako je glikemija našte od 6.1 do 6,9 (* 5.6 – 6,9) mmol/l uraditi test opterećenja šećerom (OGTT). Kada je glikemija našte < 6,1 mmol/l (* < 5,6) a glikemija u 120 min. OGTT-a ≥7.8 i <11.1mmol/l radi se o Intoleranciji na glukozu . Neadekvatna glikemija našte podrazumijeva sitaciju kada je glikemija našte od 6.1 do 6.9mmol/l (*5,6-6,9) a u 120 min OGTT-a <7.8mmol/l. Ovo su podaci američke asocijacije za dijabetes. Nedekvatna glikemija naše i intolarancija na glukozu predstavljaju predijabetes. To stanje zahtjeva započinajnje liječenja, inicijalno promjena stila života( dijeta, fzička aktivnost), a po potrebi i medikamentozna terapija. Dijagnostički kriterijumi za dijabetes: 1. Glikemija našte ≥ 7,0 mmol/l ili, 2. Glikemija u toku OGTT-a sa 75 g glukoze u 120. minutu ≥ 11,1 mmol/L ili, 3. Glikemija u bilo kom slučajnom uzorku krvi (bez obzira na obrok) ≥ 11,1 mmol/L uz prisustvo tipičnih dijabetesnih simptoma (poliurija, polidipsija, gubitak u telesnoj težini) 4. HbA1C ≥ 6.5% *Da li se povišena glukoza u krvi može smanjiti dijetom i koji je to način ishrane u pitanju? Svim pacijentima savjetuje se takozvana dijabetična dijeta, a kalorijski unos se prilagođava prema konstituciji pacijenta. Samo liječenje dijetetskim režimom ishrane može se sprovoditi kod pacijenata sa graničnim vrijednostima glikemije. Dijabetična dijeta treba da sadrži 50 - 55% ugljenih hidrata , 30 - 35 % masti (<30 u tipu 2 DM) i 10 - 15% proteina. Broj obroka 5 - 6 dnevno. Što se tiče unosa soli kod pacijenata za normalnim krvnim pritiskom preporučuje se 6 g dnevno, a kod pacijenata sa povišenim krvnim pritiskom 3 g na dan. Bitno je fokusirati se na unos najzdravijih ugljenih hidrata, koji se prvenstveno nalaze u voću, povrću, cjelovitim žitaricama, mahunarkama (pasulj, grašak i sočivo) i u mliječnim proizvodima sa niskim sadržajem masti. Vlakna regulišu varenje hrane i pomažu u kontroli nivoa šećera u krvi. Hrana bogata vlaknima uključuje povrće, voće, orahe, mahunarke (pasulj, grašak i sočivo), pšenično brašno i pšenične mekinje. Konzumirati rečnu ili morsku ribu barem dva puta nedeljno. Riba može biti dobra alternativa za meso koje je bogato lošim mastima. Na primer, bakalar, tunjevina i iverak imaju manje ukupne masti, zasićenih masti i holesterola nego svinjetina ili piletina. Ribe kao što su losos, skuša, tunjevina, sardina i plava riba bogate su omega-3 masnim kiselinama koje doprinose očuvanju KVS. Hrana koja sadrži mononezasićene i polinezasićene masti može smanjiti nivo holesterola. To su avokado, bademi, orasi, masline i uljane repice, masline i kikiriki. Ali ne pretjerivati pri unosu navedenih namirnica jer su sve masti vrlo kalorične. *Namirnice koje treba izbjegavati kod dijabetesa? Dijabetes povećava rizik od srčanih bolesti i moždanog udara ubrzavanjem razvoja aterosklerotskih promena. Hrana koja bi se trebala izbegavati kako ne bi došlo do razvoja ozbiljnih poremećaja obuhvata: -zasićene masti -mliječne proizvode sa visokim sadržajem masti -namirnice visoko obrađenih namirnica životinjskog porekla kao što su šunke, kobasice, slanina i slični proizvodi -trans masti: ova vrste masti se nalaze u prerađenim proizvodima, prženim proizvodima, margarinu Holesterol: Izvori holesterola uključuju mlečne proizvode sa visokim sadržajem masti, meso, jaja. Cilj je ograničiti unos na oko 200 miligrama (mg) holesterola dnevno. U redovnoj kontroli terapije treba posebno obratiti pažnju: • Da li je adekvatna ishrana sastavni dio načina života ? • Da li dnevni raspored unosa kalorija odgovara vrsti insulinske terapije, načinu života i lokalnim navikama u ishrani ? • Da li je unos kalorija odgovarajući za željenu tjelesnu težinu ? • Da li se obroci i užine uzimaju u odgovarajuće vrijeme? • Da li je unos alkohola značajan i da li to doprinosi pojavi hipoglikemija ? • Da li postoji potreba za posebnim oblicima dijete (poseban način života, pojava komplikacija)? *Koji faktori rizika su za osobe koje imaju konstantno glukozu na granici? Kod tih osoba prije svega je povećan rizik za nastanak šećerne bolesti, a ako se takvo stanje ne prepozna na vrijeme i dođe do pojave manifestne šećerne bolesti ti pacijentiu mogu već imati neke komplikacije kao što su oštećenje srca i velikih i malih krvnih sudova, nerava, bubrega i očiju. *Ako osoba nije imala genetske predispozicije za dijabetes, a do stanja povišene glukoze je došlo u određenoj životnoj dobi (40. 50 ili 60 godina), šta može biti uzročnik? Gojaznost, smanjena fizička aktivnost i stres su faktori koji utiču na pojavu šećerne bolesti. Sve faktore možemo podijeliti na: a) Faktori na koji ne možemo uticati je nasleđe. Izraženije je kada je u pitanju dijabetes tip 2 nego u dijabetes tipu 1 koj je insulinozavistan. b)Faktori na koje nekada možemo, a nekada ne možemo uticati su: -virusne infekcije (coxakie B, Rubeola, Mumps, Citomegalovirus) -neki sastojci hrane (veći unos kazeina), značaj dojenja do prve godine dana života -neki specifični lijekovi i hemijske supstance oštećuju ćelije pankreasa i utiču na proces stvaranja insulina c) Faktori rizika na koje možemo i moramo uticati : -način ishrane -nedovoljna fizička aktivnost -gojaznost -arterijski krvni pritisak -pušenje Procjena rizika za razvoj tipa 2 dijabetesa Testirati sve osobe sa ITM ≥ 25 kg/m2 i nekim od sljedećih faktora rizika (jedan ili više): 1. Fizička neaktivost 2. Žene kod kojih je tokom trudnoće registrovan gestacijski dijabetes ( GD ) ili one kod kojih se dobija podatak o makrozomiji naporođaju (TT novorođenčadi > 4000g)
3. Hipertenzija (krvni pritisak ≥ 140/90)
4. Dislipoproteinemija (HDL-h < 0,90 mmol/l i/ili Tg ≥ 2,82mmol/l) 5. Žene sa dijagnozom sindroma policističnih jajnika ( PCOS) 6. Osobe sa prethodno registovanim poremećajem glukozne tolerancije (IFG, IGT) i izmerenom vrednošću HbA1c ≥ 5,7% 7. Stanja povezana sa insulinskom rezistencijom (akantozis nigrikans, gojaznost) 8. Osobe sa kardiovaskularnim oboljenjima KVB Za one koji nemaju navedene faktore rizika preporučuje se testiranje nakon 45-te godine. Ako su rezultati testa uredni, savjetuje se retestiranje nakon tri godine. Takođe, preporučuje se češće testiranje pacijenata sa predijabetesom (jednom godišnje) i onih koji imaju više pridruženih faktora rizika.
