Mentalna manipulacija je najpodmuklija vrsta psihičkog nasilja – toliko podmukla i suptilna da često nemamo pojma šta nam neko radi. Primijećujemo samo krajnji rezultat – sumnju u sebe, nedostatak samopoštovanja, samopouzdanja…
Nažalost, kada ovo počnemo da primijećujemo, to znači da je šteta našoj psihi već nanijeta i sve što u ovoj fazi možemo da učinimo jeste da pokušamo nekako da umanjimo negativne posledice.
Život često nije fer, a ponekad čak i najboljim ljudima mogu da se dese loše stvari, a jedna od najgorih jeste najopasnija tenhika manipulacije – ona u kojoj nas osoba navodi da počnemo da preispitujemo sopstveni razum. Ipak, ovu tehniku je moguće prepoznati na vreme i početi sa odbranom, naravno, ako znamo kako se to radi.
Ova tehnika nosi naziv Gaslighting. Godine 1938. u pozorištu je prvi put prikazana predstava pod nazivom Gasno svjetlo, koja je adaptirana 1944. godine kao scenario za film. Radnja predstave i filma prikazuje supruga koji neprestano pokušava da ubedi svoju suprugu i zajedničke prijatelje da je ona luda, a to čini tako što unosi male promjene u atmosferi kod kuće.
Kada supruga počne sve ovo da primjećuje, muž pokušava da je ubijedi da joj se to samo čini i da su stvari uvijek bile onakve kakvim ih ona sada vidi. Žena polako počinje da sumnja u sopstveni razum i svoju sposobnost percepcije stvarnosti.
Jedna od najkarakterističnijih radnji muža bila je da je prigušivao lampu na gas koja je gorjela u sobi svaki put kad je žena izlazila iz sobe, i zapravo je to dovelo do činjenice da se ovakvo manipulativno ponašanje danas zove “osvjetljavanje gasom”.
Naša stvarnost je uvijek bila i biće subjektivna.
U gore opisanoj predstavi, ključ svega bila je sposobnost supruga da veoma suptilno promijeni način na koji je njegova supruga doživljavala stvarnost. Jasno je vidjela da nakon što se vratila u sobu, lampa nije gorjela tako jako kao ranije, ali njen suprug je rekao da je gorjela upravo tako od trenutka kada je upaljena. Zašto je to učinio? Zato što je pokušao da je natjera da sumnja u percepciju svijeta oko sebe i, shodno tome, u zdravlje sopstvenog uma.
Skloni smo da vjerujemo bliskim ljudima, i stoga je ovo vrlo podmukao oblik mentalnog nasilja, koji često prolazi potpuno neprimijećen od strane žrtve, koja ni ne shvata da je to moguće. prenosi Novi
