Iako se prošlog četvrtka i petka glasno govorilo kako će ovaj klub pronaći luku spasa, očito je to bilo preuranjeno ‘kukurikanje‘. Sljedeći dani donijeli su zavjet šutnje kod svih upućenih, manje upućenih ili posve neupućenih, da bi u utorak ujutro postalo jasno kako Interu kakvog smo poznavali nema spasa ni opstojnosti.
Inter je u milionskim dugovima, zbog potraživanja bivših igrača Serderova i Coneva blokirala ga je FIFA. Prošlosezonsku ekipu je raspustio, a nakon propasti dogovora s Dinamom novu nije ni počeo formirati. Niti je zbog blokade mogao angažirati nove igrače. Kad je i zadnja slamka minulih dana brutalno prelomljena, preostalo je tek staviti ključ u bravu, pišu Sportske Novosti.
Sada se pokušava formirati novu udrugu građana pod čijim bi vodstvom nastavila funkcionirati Škola mladeži. Koja ima blizu 15 selekcija i mnoštvo djece za koju bi bilo šteta da ostanu bez mogućnosti igranja, vježbanja i nogometnog odrastanja. Interova juniorska momčad lani je zadržala prvoligaški status, kojeg su izgubile kadetska i pionirska selekcija. No, Interova škola ukupno gledajući dobro je radila i bilo bi šteta da sve nestane.
Inter se gasi, pokreće se stečaj i jedna gotovo stoljetna vrijedna nogometna priča ide u neslavan kraj. Za lamentiranje o uzrocima i razlozima ima i bit će vremena. Nogometni Zaprešić iščezava s karte hrvatskog seniorskog nogometa. Ostat će uspomene, priča o osvajanju Kupa 1992. godine, prisjećanja na borbu za naslov prvaka 2005., sudjelovanje u Kupu UEFA iste godine, na brojne prvoligaške bitke u kojima je Inter imao što reći. Kao i na niz vrhunskih igrača i trenera koji su prošli Interovom svlačionicom…
Sve je to uistinu bilo, stoga je nestanak Intera tužan dan i cjelokupnog hrvatskog nogometa…
