Njemački kancelar Olaf Scholz i francuski predsjednik Emmanuel Macron prvo su poslali Aleksandru Vučiću zajedničko vrlo sugestivno pismo u kojemu nema previše okolišanja i diplomatskih začkoljica koje svatko može tumačiti kako mu odgovara, a zatim najavili dolazak svojih iskusnih diplomatskih “teškaša”, Jensa Plettnera i Emmanuela Beaunea, kao ispomoć specijalnom izaslaniku EU Miroslavu Lajčáku.
No, mnogi smatraju da oni nisu puka “ispomoć”, nego dvojac koji će davati ton te završiti i odraditi posao do kraja. Bruxelles želi to pitanje staviti ad acta te se potom na sličan način posvetiti BiH, kao najeksplozivnijoj tački u Europi. Scholz i Macron žele “punu normalizaciju odnosa Srbije i Kosova” kao jedan od najznačajnijih elemenata za sigurnost i daljnju europsku perspektivu ovoga dijela Europe.
Vučić dobio pismo od njemačkog kancelara i francuskog predsjednika
U pismu koje je najjači europski dvojac poslao Aleksandru Vučiću sugerirano mu je da “pokaže maksimalnu odlučnost” te da bude “spreman na teške odluke”, a to se zapravo može iščitati na samo jedan način – kriza mora biti riješena međusobnim priznanjem, možda ne formalno, ali Srbija mora prihvatiti realnost neovisnosti Kosova.
No, kako piše beogradski Danas, Artan Behrami, savjetnik bivšeg predsjednika Kosova Hashima Thacija, kaže da je kosovski premijer Albin Kurti “odustao od prijedloga za međusobno priznanje Beograda i Prištine”. Naime, to se očito radi kako bi Vučić lakše svojoj javnosti predstavio “gubitak Kosova”, prenosi Jutarnji list.
Behrami navodi da će novi sporazum, koji neće uključivati međusobno priznanje, biti postignut za nekoliko mjeseci te da će u njegovu izradu, uz Miroslava Lajčáka, bili uključeni i bivša šefica europskih vanjskih i sigurnosnih poslova Catherine Ashton te američki diplomat Frank Wisner.
Dvojica najvažnijih europskih državnika, Scholz i Macron, naglasili su da su pismo uputili “u trenutku od presudnog značaja za sigurnost i stabilnost Europe i posebno Zapadnog Balkana”, što znači da su razrješenje srpsko-kosovskog čvora proglasili jednim od najvažnijih prioriteta bruxellske politike u kratkoročnom razdoblju (ne misle otezati) te se probudili iz hibernacije u kojoj je Europa bila svih ovih godina kad je riječ o tom problemu.
Zauzvrat bi Vučić, da zadovolji svoju javnost, mogao dobiti “zajednicu srpskih općina”, ali vjerojatno ne na razini i s ovlastima koji bi on htio – svojevrsnu Republiku Srpsku ili federalizaciju Kosova – jer se za ZSO govori da mora biti u skladu s Ustavom Kosova.
Podsjetimo da je Aleksandar Vučić na kraju ipak pristao priznati kosovske identifikacijske dokumente na području Srbije, a Srbi s Kosova dobili su rok od dva mjeseca da svoje automobile registriraju na Kosovu tamošnjim registarskim oznakama.
Francusko-njemački diplomatski “specijalci” su, kako kaže za beogradski Blic tamošnji analitičar dr. Neven Cvetićanin, radili na zahtjevnim međunarodnim sporazumima poput rusko-ukrajinskih u Minsku i sporazuma oko iranskog nuklearnog programa. “To su ljudi koji komuniciraju s najvažnijim svjetskim liderima poput Joea Bidena, Vladimira Putina i Xi Jinpinga”, kaže Cvetićanin, pa to pokazuje kakav su status Emmanuel Macron i Olaf Scholz dali ovom problemu, ali i odlučnost Bruxellesa da konačno odradi posao do kraja i kako treba.
Njemački mediji o Vučiću: “Otišao je niz dlaku s nacionalistčkim krugovima”
Srbijanski analitičar smatra da Jens Plettner i Emmanuel Beaune razumiju širi kontekst odnosa na ovim prostorima te shvaćaju razne utjecaje i lokalne frustracije, a iskusni su pa se mogu postaviti odlučno u razgovoru i s Vučićem i Albinom Kurtijem te obuzdati njihov radikalizam i populizam. Njih dvojica uskoro će posjetiti Beograd i Prištinu gdje će, pretpostavlja se, izaći pred tamošnje čelnike s prijedlozima koji bi mogli biti “uzmi ili ostavi”, ali s naglaskom na “uzmi” jer neće biti puno manevarskog prostora za “ostavi”. Stav je Bruxellesa jasan – Kosovo jest neovisna država i taj njegov status uopće nije upitan te se mora razgovarati u okvirima tih prerogativa i odnosa.
Osim toga, Vučiću je otvoreno poručeno da se mora prilagoditi zajedničkoj političkoj i sigurnosnoj agendi EU, što, pak, znači uvođenje gospodarskih sankcija Rusiji zbog agresije na Ukrajinu. Bruxelles već pomalo gubi strpljenje s Vučićevim otezanjem i odgađanjem, ali pretpostavlja se da bi i tu moglo doći do nekog kompromisa, odnosno Srbija će morati uvesti sankcije Rusiji, ali će se razgovarati koje bi i kakve sankcije Beograd mogao podržati i prihvatiti,piše Radiosarajevo
