Obično mislimo da je naša boja očiju jedna od glavnih fizičkih karakteristika koje nas definiraju, i da su dio naše osobnosti isto kao i izgled našeg nosa ili upadljivost naših ušiju. To je i osobina kod drugih koja može u nama ostaviti dubok i trajan dojam, npr. dokazano je da tuđa boja očiju utječe koliko pouzdanom smatramo druge osobe.
Međutim, boja koju imaju naše oči nije konstantna tijekom cijelog života. Zapravo postoji širok raspon vanjskih faktora koji na nju mogu utjecati, od tjelesnih ozljeda do pretjeranog izlaganja suncu. A katkad se boja naizgled promijeni sasvim spontano, sama od sebe.
Prema nekim znanstvenim studijama hoće li se boja očiju kod beba promijeniti ili ne uvelike ovisi o samoj boji. Istraživanje koje je vodila Cassie Ludwig, oftamologinja na Byers Eye Institute pri američkom sveučilištu Stanford, pratilo je 148 beba rođenih u jednoj dječjoj bolnici u Kaliforniji, pri čemu su se bilježile boje njihovih šarenica pri porodu. Gotovo dvije trećine beba rođeno je sa smeđim očima, dok je jedna petina rođena s plavima.
Zašto se mijenja boja očiju kod beba?
Dvije godine kasnije Ludwig i njeni suradnici utvrdili su da je od 40 plavookih beba do druge godine života njih 11 imalo tamnosmeđe oči, troje je imalo svijetlosmeđe, a dvoje je imalo zelene. Od 77 smeđookih beba, gotovo sve – njih 73 – su još uvijek imale smeđe oči u vrijeme svog drugog rođendana. Stoga se čini da plave oči puno češće mijenjaju boju u ranoj fazi našeg odrastanja. Ali zašto se to događa?
Na jedan dio odgovora upućuje činjenica da su kod beba kod kojih se promijenila boja oči uglavnom postajale tamnije, a ne svjetlije. U istraživanju Cassie Ludwig trećini beba se promijenila boja očiju unutar prve dvije godine starosti, a najčešća promjena je bila da su oči postale tamnije. Samo kod pet od 148 beba (3.4%) je zabilježeno da su im oči s vremenom postale svjetlije. Taj proces tamnjenja se možda događa uslijed nakupljanja zaštitnog pigmenta u šarenici – ali o tome malo više kasnije.
Takva relativno uobičajena i zdrava promjena boje se uglavnom događa samo u ranom djetinjstvu. U jednom drugom američkom istraživanju, u kojem su znanstvenici pratili preko 1.300 blizanaca od ranog djetinjstva do odrasle dobi, boja očiju se obično prestala mijenjati do šeste godine života, iako se u nekim slučajevima (njih 10-20%) boja nastavila mijenjati i tijekom adolescencije i u odraslim godinama. Kod blizanaca koji nisu genetski identični boja očiju se počela razlikovati tek u kasnijem životnom periodu.
To ukazuje da postoji i genski element koji utječe na sklonost promjeni boje očiju, kaže David Mackey, profesor oftamologije na Lions Eye Institute na University of Western Australia u Perthu.
Nakon što ga je zainteresirao fenomen promjene boje očiju, Mackey je utvrdio da su ove dvije studije manje-više sve što su istraživači proizveli na tu temu. Pritom je čuo anegdote po kojima nije rijetkost da roditelji očekuju da će se njihovim bebama promijeniti oči. “Čuo sam roditelje i njihove prijatelja kako kažu ‘Da, naravno, beba je rođena plavooka, ali to će se promijeniti u sljedećih par godina’,” kaže. “I onda razmišljam o tome i razmišljam da nigdje ne mogu naći nikakve podatke o tome. Našao sam ta dva istraživanja, radi se o prilično malim studijama, ali prema njima – oči se doista vremenom mijenjaju.”
Iako dostupnih podataka ima malo, a sva su istraživanja provedena u samo jednoj zemlji, čini se da se boja očiju najčešće mijenja kod ljudi koji imaju porijeklo iz sjeverne Europe, pacifičkih otoka, ili su miješane rase.
Postoje i neke paralele s promjenama u boji kose koje su katkad uočene u tim skupinama populacije u ranom djetinjstvu. “Naiđete na slike neke djece koja su plave kose kad su bebe, ali kad postanu stariji kosa im postane tamnosmeđa,” kaže Mackey. “Pigment u kosi se može s vremenom postupno povećati, a to se vjerojatno događa zato što se stanice koje stvaraju pigment gomilaju u sve većem broju i onda migriraju u taj dio tijela.”
Sličan proces je možda zaslužan i za boju očiju, jer se veće količine pigmenta stvaraju u prvih nekoliko mjeseci ili par godina nakon rađanja. “Glavni pigment u očima je melanin, pa učestalost raznih boja očiju ovisi o tome kako je melanin raspoređen u populaciji.”
“Jednostavna kategorizacija bi išla ovako: plave oči – neki ljudi kažu da postoje sive, ali to je zapravo samo varijanta plave – zatim razne kombinacije svijetlosmeđe i zelene, pa onda smeđe, koje mogu biti ili svjetlije smeđe ili vrlo tamne nijanse. Sve to ovisi o količini melanina.”
Plavooki sobovi
Ljudi nisu jedina bića kod kojih oči mijenjaju boju. Možda su najdramatičniji primjer sobovi kojima se sezonski mijenja boja očiju, od zlatno-tirkizne boje koju imaju tijekom ljeta pa do duboko plave boje zimi, piše BBC.
Ta promjena se ne događa u šarenici, nego u organu koji djeluje kao zrcalo, iza očne mrežnice, koji se zove tapetum lucidum, i koji reflektira svjetlo kako bi ga mrežnica bolje uhvatila. Ljudi nemaju tapetum lucidum, jer on se obično nalazi kod životinja koje aktivno žive noću, pa im je potrebna sposobnost gledanja u mraku.
Kako se očna šarenica sobovima širi zbog polarne noći u arktičkim predjelima, dolazi do povišenog očnog pritiska. Taj pritisak onda gušće zbija vlakna kolagena u tapetumu lucidumu, zbog čega svjetlo koje se time reflektira postane plavo. Upijanjem veće količine arktičke duboko zasićene plave boje pomaže sobovima da vide u mraku tijekom tamnih zimskih mjeseci.
“Mnogo životinja ima tapetum lucidum,” kaže Glen Jeffery, profesor neuroznanosti na Institute of Ophtamology pri britanskom University College London.”Ali sobovi su jedine životinje koja imaju tu sposobnost da im oči postaju duboko plave.”
Misterij melanina
Više razine melanina mogu biti korisne pri izloženosti jakoj sunčevoj svjetlosti, jer kao i kod kože na ostatku tijela, tamniji pigment pruža zaštitu od oštećenja nastalih od sunca.
Kod šarenica koje imaju malu količinu melanina plava boja je rezultat načina na koji vlakna kolagena u pozadini šarenice reflektiraju svjetlost, na isti način na koji nam nebo izgleda plavo jer se tako disperzira svjetlo kroz atmosferu.
Ali još uvijek je nepoznato zašto neka djeca s vremenom imaju sve više melanina u oku, kaže Mackey.
Zapravo ne znamo zbog čega se događaju te promjene boje,” kaže Mackey, ali dodaje da bi neki utjecaj iz njihove okoline mogao biti ključan za to. “Gotovo bilo što možete objasniti kao međuodnos genetike i okoline, čak i one stvari za koje smatramo da su im uzroci potpuno genetski ili potpuno zbog okoline,” kaže Mackey. “Ali što je to u okolini što utječe na boju očiju? Jednostavno nemamo podataka za bilo kakav zaključak o općoj populaciji.”
I dok je promjena boje očiju gotov uvijek bezopasna i bez posljedica, neki takve promjene povezuju s ozbiljnijim stvarima, poput ozljeda, zaraznih bolesti, ili oštećenja od sunčevog zračenja.
Jedna od najpoznatijih očnih promjena uslijed ozljede bilo je lijevo oko pjevača Davida Bowieja. Upadljiva razlika između njegovog tamnog lijevog oka i desnog svijetloplavog oka je nastala zbog udarca koji je u mladosti primio u glavu, zbog kojeg mu je lijeva zjenica ostala trajno proširena. Takvo stanje zove se anizokorija. Međutim, udarac nije promijenio plavu boju njegovih šarenica, i lijevo oko se doimalo tamnije samo zbog velike zjenice.
No, moguće je da šarenica promijeni boju zbog ozljede, kaže Mackey. “To se doista može dogoditi, ako dođe do izljeva veće količine krvi u oko, što onda može ‘zamrljati’ neke dijelove oka. Ili se može dogoditi da se pigment u oku preraspodijeli na sve strane i onda se takav slegne.”
U takvim slučajevima uzrok je najčešće neka zarazna bolest. Poznati je slučaj heterokromije, osobine kod koje čovjek ima šarenice različitih boja, glumica Mila Kunis. Njezino je desno oko smeđe, dok joj je lijevo oko zelene boje. Njezina heterokromija je nastala zbog infekcije šarenice koja je uništila dio pigmenta u lijevom oku.
“Neke zarazne bolesti mogu dovesti do toga da pigment potpuno nestane,” kaže Mackey. Jedna od njih je tzv. Fuchov heterokromatski ciklitis, do kojeg može doći zbog virusnog oboljenja, poput rubeole. “Taj virus se voli nastaniti u oku, i onda se kasnije u životu može upaliti i dovesti do gubitka pigmenta.”
Ima i drugih virusa koji se vole udomaćiti unutar oka i koji katkad utječu na pigmentaciju. U jednom vrlo rijetkom slučaju zabilježeno je da se osobi koja je preživjela zarazu ebolom boja oka promijenila iz plave u zelenu, nakon čega je utvrđeno da je virus zaostao u očnoj tekućini iako je iz ostatka tijela već potpuno nestao.
Ponekad do promjene boje ne dolazi na cijeloj šarenici, nego izgleda kao male mrljice. Pojava takvih izblijedjelih mjesta koje se nazivaju Brushfieldove pjege se može dogoditi u šarenicama ljudi sa Downovim sindromom, a postoje i smeđe mrlje koje se nazivaju Lischovi čvorići, koji su uobičajeni kod ljudi s neurofibromatozom, genetskim poremećajem.
I baš kao i na koži, pjegice ili madeži se također mogu pojaviti u šarenici ili na drugim dijelovima oka.
“Možete imati pjegicu koja nema nikakav efekt na vas”, kaže Mackey. “Ali ima nekih ljudi kod kojih se one mogu razviti u tumor, i mogu se pretvoriti u ozbiljan problem.”
I doista, iako je u velikoj većini slučajeva promjena boje očiju tek bezopasan izvor fascinacije, Mackey upozorava da se uvijek isplati pripaziti na promjene koje nisu toliko poželjne. prneosi “N1“.
