Izvještaj o klimatskim promjenama u Europi nastao je u u suradnji s europskom službom Copernicus, a u njemu se između ostalog navodi kako se trend zagrijavanja nastavlja, kao i izuzetne vrućine, šumski požari, poplave i drugi ishodi klimatskih poremećaja, što će utjecati na društvo, ekonomije i ekosisteme.
U periodu od 1991. do 2021. temperature u Europi su se zagrijavale prosječnom stopom od oko 0,5C po deceniji, što je rezultiralo u topljenju alpskih ledenjaka i to u debljini od 30 metara u periodu između 1997. i 2021., dok se grenlandski ledeni pokrov također topi, utječući na nivo mora. U ljeto 2021. Grenland je imao prvu zabilježenu kišu na svojoj najvišoj tački.
Zbog ekstremnih vremenskih nepogoda izgubljeni su i mnogi ljudski životi. Izvještaj navodi da su 2021. vremenski i klimatski događaji velikog utjecaja – od kojih su 84% bile poplave i oluje – doveli do stotina smrtnih slučajeva, direktno utječući na populaciju od više od 500 hiljada ljudi i prouzrokujući ekonomsku štetu veću od 50 milijardi dolara.
“Europa predstavlja živu sliku svijeta koji se zagrijava i podsjeća nas da čak ni dobro pripremljena društva nisu sigurna od utjecaja ekstremnih vremenskih događaja”, rekao je glavni sekretar Svjetske meteorološke organizacije prof. Petteri Taalas.
“Ove godine, kao i 2021., veliki dijelovi Europe bili su pogođeni opsežnim toplinskim valovima i sušom, što je potaknulo šumske požare. U 2021. iznimne poplave uzrokovale su smrt i razaranje”, dodao je.
Također je utvrđeno da će se ovaj trend vrlo vjerovatno nastaviti, s predviđanjem novih vremenskih nepogoda u budućnosti. Predviđa se da će temperature rasti u svim europskim područjima brzinom koja premašuje globalne prosječne temperaturne promjene, slično prethodnim promatranjima. Prema prognozama, sve manje ljetnih oborina će vjerovatno uzrokovati razorne suše, a ekstremne kiše i poplave vjerojatno će uslijediti u kasnijim mjesecima u svim regijama osim u Sredozemlju.
Ipak, u izvještaju se navode i neke pozitivne vijesti. Napominje da su mnoge europske zemlje bile uspješne u smanjenju emisija stakleničkih plinova, a emisije u EU smanjile su se za 31% u periodu između 1990. i 2020. Europa je također djelovala kako bi zaštitila ljude od najgorih efekata vanredne klimatske krize, sa sistemima upozoravanja na ekstremne vremenske uvjete koji su zaštitili oko 75% ljudi, dok su toplinsko-zdravstveni akcijski planovi spasili mnoge živote.
“Što se tiče ublažavanja, dobar tempo u smanjenju emisija stakleničkih plinova u regiji trebao bi se nastaviti, a ambicije treba dodatno povećati. Europa može odigrati ključnu ulogu u postizanju ugljično neutralnog društva do sredine stoljeća kako bi ispunila Pariški [klimatski] sporazum”, kazao je Taalas.
Studija u časopisu Nature Communications objavljena ranije ove godine otkrila je da je Europa bila “vruća tačka toplinskog vala”, djelomično zato što dvostruke mlazne struje čine oko 35% varijabilnosti temperature.
Drugi znanstvenici pozdravili su izvještaj, ističući da su europski gradovi “toplinski otoci” i stoga više osjećaju ekstremne temperature. Profesorica Daniela Schmidt s Cabot instituta Univerziteta u Bristolu rekla je kako kada se izvještava o globalnom zatopljenju, fokus je uvijek na globalnom prosjeku, koji je trenutno 1,1C.
“Ali postoje velike razlike, pri čemu se veći dio oceana zagrijava manje, kopno više, a više što se više približavate polovima. Naši su gradovi povrh svega toplinski otoci, što smo mnogi od nas osjetili ovog vrućeg ljeta”, dodala je Schmidt. prneosi “N1“.
