Inače, sve veći iznos potrošačke korpe,doveli su do situacije da građani prodaju zlato kako bi preživjeli. Već neko vrijeme cijene zlata u Bosni i Hercegovini su iste pa tako gram zlata košta 140 KM dok se otkupna cijena lomljenog 14 karatnog zlata kreće oko 52 marke, piše BHRT.
Odluka Centralne banbke da proda tonu zlata što je oko trećine ukupne količine zlata koje Bosna i Hercegovina ima, za mnoge ekonomiste je brzopleta i dugoročno gledano pogrešna.
IGOR GAVRAN, ekonomista
Većina Centralnih banaka ozbiljnih država je kupovala i povećavala zalihe zlata i kako idemo ka recesiji vrlo je logično očekivati da će vrijednost zlata ponovo rasti – moje mišljenje je da je taj poztwez vjerovatno učinjen s jedne strane u pogrešnoj procjeni da će se pad vrijednosti zlata nastaviti a s druge strane zbog nekih drugih ulaganja lošijih zbog kojih imamo lošije rezultateposlovanja CB pa da s ena ovaj način pkuša ostavirit privremena zarada, prenosi BHRT.
Dok mnogi postavljaju pitanje da li je pametnije uložiti novac u zlato, nekretnine i štedne račune, većina građana Bosne i Hercegovine je u situaciji da ne može osigurati egzistenciju pa su onda primorani prodavati porodično zlato kako bi kupili hranu ili platili režije. Nažalost, posljednih mjeseci ova pojava je postala sve učestalija.
IGOR GAVRAN, ekonomista
Jer u ovom istom periodu kada su građani u najtežoj situacij imi zapravo imamo pohvale iz UIO Porezne uprave o rekordnim prihodima, dakle novca ima , osim nekih predizbornih aktivnosti da bi se kupili ghlasovi birača nije bilo nikakvih mjera pomoći i podrške.
Sociolozi su jasni: Prodaja zlata samo da bi se preživjelo je zapravo indikator sve lošijeg stanja društva, pojedinca i životnog standarda u cjelini, piše BHRT.
DRAGO VUKOVIĆ, sociolog
Ta prodaja zlata iz ugla pojedinca je osjetljiva zato što ljudi ne prodaju neko zlato koje je tržišno te poluge zlata oni prodaju nakit koji ima simboliku i neku vrijednsot i ako to prodaju onda je to ozbiljan indikator siurmoaštva koji mi jako uspješno prikrivamo.
I dok se političari u državi ne libe, ponovo sami sebi povećati platu koja je ionako najveća u regiji, a građanima davati tek kojekakve jednokratne pomoći od kojih se mogu kupiti, primjera radi, samo pelene i prašak za veš, onda nije ni čudo što su primorani često se odreći i onog najvrjednijeg da bi preživjeli. Dokle seže granica preživljavanja u Bosni i Hercegovini?
Izvor: Melisa Teletović/BHRT
