Sindrom ukočene osobe pogađa samo jednu od milion osoba, uglavnom u dobi između 20 i 50 godina, pri čemu je dvostruko više žena nego muškaraca.
Prvi put prijavljen 1956., sindrom ukočene osobe karakterizira bolna ukočenost, uglavnom u mišićima trupa, uključujući leđa i trbuh te u nogama. Pacijenti također osjećaju bolno grčenje mišića, ponekad izazvano dodirom ili bukom.
Simptomi se u početku javljaju postupno i s vremenom se mogu pogoršati. U konačnici, sindrom ukočene osobe može utjecati na sposobnost hodanja, što povećava rizik od padova i potrebu za pomagalima poput štapa, hodalice ili invalidskih kolica.
Neurolozi Bhavana Patel i Torge Rempe za Eat This objasnili su da se sindrom ukočene osobe razlikuje od drugih neuroloških poremećaja poput Parkinsonove bolesti ili multiple skleroze.
Sindrom ukočene osobe autoimuni je poremećaj. Do danas ne postoji lijek za to stanje. Trenutno su tretmani usmjereni na poboljšanje ukočenosti i grčeva. Za liječenje se koriste različite vrste mišićnih relaksansa. A korisnima su se pokazali i neki antikonvulzivi, koji se koriste za liječenje epilepsije”, objasnili su.
Bolesnici s blažom bolešću ili oni koji dobro reagiraju na liječenje mogu nastaviti funkcionirati samostalno, uz terapiju. Za druge, simptomi možda neće biti potpuno kontrolirani i mogu dovesti do invaliditeta”, dodaju.
Doktori moraju još puno naučiti o sindromu ukočene osobe, ali povećanje svijesti o ovom stanju može dovesti do pravodobnije dijagnoze i ubrzati istraživanje. prneosi “Hayat“.
