Poznata i kao “prirodna organska redukcija”, praksa vodi do toga da se tijelo razgrađuje nekoliko sedmica nakon zatvaranja u kontejner. Proces se odvija u posebnim nadzemnim objektima.
Tijelo se stavlja u zatvorenu posudu zajedno s odabranim materijalima kao što su ostaci drveta i slame i postepeno se razgrađuje pod djelovanjem mikroba.
Nakon perioda od otprilike 30 dana – i procesa zagrijavanja kako bi se ubila svaka zaraza – voljenima se daje “nastalo tlo”.
Tradicionalni ukopi koji uključuju lijes također troše drvo, zemlju i druge prirodne resurse. Zagovornici ljudskog kompostiranja kažu da je to ne samo ekološki prihvatljivija opcija, već i praktičnija u gradovima gdje je zemljište za groblja ograničeno.
Ali, za neke, postoje etička pitanja o tome šta se dešava sa tlom koje je rezultat kompostiranja. Katolički biskupi u državi New York navodno su se protivili zakonu, tvrdeći da ljudska tijela ne treba tretirati kao “kućni otpad” prenosi klix
