Jednom sam pitala svog učitelja kako ću prepoznati dobru osobu, osobu dobre duše, duhovno razvijenu…
Šta takva osoba govori?
Učitelj mi je odgovorio:
“Uopšte nije važno šta čovjek govori, ni šta ti se čini da je on. Stvar je u atmosferi koja se mijenja u njegovom prisustvu. To ti je najmoćniji dokaz.
Kada dobra osoba uđe u prostoriju i imaš osjećaj kao da se vazduh promijenio, da je atmosfera ljepša, toplija, prijatnija, to je u prostoriju ušla jedna dobra duša, jedan jak duh koji je u stanju da neutrališe sve drugo.
Na sličan način ćeš prepoznati i lošu osobu.
Ako ti je odjednom neprijatno, hladnije i raspoloženje ti se promijenilo, znaj da je prostorom zavladala negativna, ali isto tako moćna energija jedne loše osobe”.
Dostojevski je rekao: “Ako želite da prozrete čovjeka i upoznate njegovu dušu, ne posmatrajte ga dok šuti ili dok govori ili kad plače ili čak kako se uzbuđuje plemenitim idejama, nego bolje ga pogledajte kako se smije.
Za smijeh je, prije svega, potrebna iskrenost, a zar ima iskrenosti kod ljudi?
Za smijeh je potrebna nezlobnost, a ljudi se najčešće smiju pakosno.
Iskren i nezloban smijeh znači veselost, a zar ima kod ljudi u današnje vrijeme veselosti i znaju li ljudi da budu veseli?
Veselost čovjeka je najvidnija njegova crta, koja ga najviše odaje.
Potrebno je dugo vremena da upoznate nečiji karakter, ali čim se čovjek bar jedanput nasmije sasvim iskreno, pokazaće vam se njegov cijeli karakter, odmah kao da je na dlanu.
Samo vrlo uzvišen i sretan čovjek može biti veseo i zaraziti druge, tj. biti neodoljivo i dobrodušno veseo.
Ne govorim o njegovom umnom razvitku, nego o karakteru, o cijelom čovjeku.
Ako se dobro smije, znajte da je dobar čovjek.
Pogledajte dijete: jedino djeca znaju da se smiju do savršenstva i zbog toga i jesu predivna.
Ja zato dobro znam da je smijeh najsigurniji test nečije duše!” prneosi “Hayat“.
