Jedan od najzlotvornijih italijanskih mafijaša Matteo Messina Denaro je uhapšen nakon što se tri decenije tragalo za njim. Poznato je kako ga je policija uspjela pronaći, kao i mnogi detalji iz njegovog života koji su šokirali Italijane.
Andrea Bonafede je 16. januara u 8:20 sati bio u redu pacijenata privatne klinike u Palermu. Bolujući od raka debelog crijeva, bio je dva puta operisan i prošao je kroz dva ciklusa kemoterapije. Uposlenicima klinike je često donosio poklone – maslinovo ulje te je s pacijentima razmjenjivao brojeve mobitela i poruke. Upečatljivo se odijevao, a tog jutra na sebi je imao kaput od ovčije kože, bijeli šešir, naočale Ray-Ban i skupocjeni sat Franck Muller.
Čekajući test na koronavirus, izašao je napolje i krenuo prema automobilu Fiat Brava te vozaču koji ga je dovezao. Policajci, koji su ga pratili, zabrinuli su se da je možda shvatio da ga prate i da može pobjeći. Pukovnik italijanske policije Carabinieri je odlučio da mu priđe i da ga pita: “Jeste li vi Matteo Messina Denaro?”. Ogovorio je: “Znaš ti ko sam ja”.
U tom trenutku ga je pratilo 150 policajaca koji su bili ispred i unutar klinike. Tu se zadesio i bivši nogometaš iz Palerma Totò Schillaci koji je ono čemu je svjedočio nazvao “ludnicom, divljim zapadom”. Naime, policajci su izašli iz neobilježenih vozila te blokirali sve ulice. Tada je, nakon 30 godina bjekstva uhapšena najtraženija osoba u Italiji, a čiji je nadimak Siccu (Mršavi).
Shvativši šta se desilo, ostali građani, koji su svjedočili hapšenju, počeli su da aplaudiraju i pozdravljaju policajce. Nakon manje od sat vremena, hapšenje Messine Denara bila je jedna od glavnih vijesti širom svijeta. Italijanski predsjednik Sergio Mattarela, čijeg je brata Piersantija mafija ubila 1980. dok je bio guverner Sicilije, zahvalio se policiji i tužiteljima.
Premijerka Giorgia Meloni je odmah otišla u Palermo kako bi policajcima čestitala na hapšenju čovjeka koji je pomagao u planiranju terorističkih, bombaških napada širom Italije 1992. i 1993. Tih godina je eskalirao sukob države i mafijaške organizacije Cosa Nostra. Dvojica istrajnih tužitelja Giovanni Falcone i Paolo Borsellino uvjeravali su bivšeg mafijaša Tomasa Buscettu da treba svjedočiti protiv mafije. Tada su prvi put jasno otkrivene veze mafije i politike. U masovnim suđenjima je osuđeno 338 mafijaša.
Brutalna osveta mafije
Nakon što su presude potvrđene, počela je brutalna osveta mafije. Njihov politički zaštitnik Salvo Lima je 1992. ubijen, a nešto kasnije, također 1992., ubijeni su spomenuti tužitelji. Falcone, njegova supruga i tri tjelohranitelja ubijeni su na putu između između aerodroma i Palerma. Borsellino i njegovih pet tjelohranitelja ubijeni su u Palermu u kojem je bio u posjeti sestri i majki. Messina Denaro je bio uključen u planiranje oba napada.
Godinu kasnije, 1993., teror se proširio na kopneni dio Italije. Jedan sat poslije ponoći 27. maja 1993. bomba je eksplodirala ispred galerije Uffizi te je tom prilikom ubijeno pet osoba, među kojima su bile devetogodišnja Nadia i njena dvomjesečna sestra. Osim toga, uništena su brojna umjetnička djela.
Dva mjeseca kasnije, 27. jula, bomba je eksplodirala ispred galerije savremene umjetnosti te je tom prilikom ubijeno pet osoba. Dan poslije u Rimu su eksplodirale dvije bombe, ali žrtava nije bilo. Messina Denaro je osuđen u odsustvu zbog toga što je naredio i planirao ove bombaške napade.
Ženskaroš i nemilosrdni ubica
Matteo Messina Denaro je rođen 1962. u provinciji Trapani, kao sin osuđenog mafijaša koji je radio za bogatu porodicu D’Ali. Postao je štićenik šefa svih šefova Tota Riine te je postao prepoznatljiv kao ženskaroš koji voli zabavu i kao nemilosrdni ubica. Zaljubio se u Austrijanku koja je radila u hotelu u gradu Selinunte. Njen menadžer Nicola Consales je ubijen 1991. u Palermu, nakon što se požalio da se “mali mafijaš mota po hotelu”.
Mafijaš Vincenzo Milazzo se godinu dana kasnije, 1992., požalio na Riininu strategiju frontalnog napada na italijansku državu. Messina Denaro ga je pozvao na sastanak i upucao ga, dok je njegovu trudnu djevojku Antonelu Bonomo udavio. Također 1992. bio je dio grupe koja je pokušala ubiti policajca Calogera Germanà.
Bio je i dio grupe mafijaških šefova, koja je naredila da se kidnapuje 12-godišnji Giuseppe di Matteo, sin mafijaša koji je odlučio da svjedoči protiv mafije. Dječak je bio zatočen 779 dana, a onda je udavljen i njegovo tijelo je otopljeno u kiselini. Messina Denaro se hvalio da je ubio toliko ljudi da bi njima mogao napuniti groblje.
Međutim, tokom trodecenijskog sakrivanja mafiju je poveo u novi pravac. Zapazio je da se kalabrijska mafija ‘Ndrangheta obogatila stihijskim ulaganjem u legalne poslove. Nakon toga je prljavo stečeni novac uložio u razvoj zelene energije, koristeći nepoznatog električara da izgradi imperiju vjetroelektrana vrijednu 1,5 milijardi eura. Osim toga, osnovao je lanac 83 trgovine, koji je vrijedan 700 miliona eura.
Istražiteljima su postali sumnjivi građevinari i proizvođači salama koji su odjednom zarađivali milione, zahvaljujući slot aparatima, ukradenim arheološkim blagom, transportnim čvorištima i turističkim naseljima. Poslije toga je počelo hapšenje onih za koje se sumnjalo da su paravan onoga što je nazvan sicilijanski “Scarlet Pimpernel”.
Akcija hapšenja
No, Messina Denaro je ostao neuhvatljiv i istražitelji nisu znali ni kako tačno izgleda. Imali su samo njegovu fotografiju iz 1993. na osnovu koje su mogli pretpostavljati kako izgleda nakon što je ostario. Operacija njegovog hapšenja je nazvana “Tramonto (Zalazak sunca)”, nazvana po pjesmi koju je napisala ubijena djevojčica Nadia. Ključno za hapšenje je bilo prisluškivanje njegovih rođaka, a tada je otkriveno da ima rak debelog crijeva.
Zatraženi su spiskovi svih pacijenata starijih od 55 godina, koji su bili podvrgnuti onkološkom liječenju u provincijama Agrigento, Palermo i Trapani. Najviše je bio sumnjiv čovjek imena Andrea Bonafede. Zapravo, Bonafede je onaj čiji je identitet iskoristio neko ko nije mogao otkriti svoj identitet. Kada je Bonafede, odnosno Messina Denaro za 16. januar zakazao posjetu ljekaru, policija je odlučila djelovati.
Život prije hapšenja
Uprkos prvobitnoj euforiji zbog toga što je uhapšen, detalji iz njegovog života su šokirali Italijane. Slobodno je živio u sicilijanskom gradu Campobello di Mazari, blizu svoje rodne kuće. Riječ je o gradu koji ima nešto više od 11.000 stanovnika. Redovno je posjećivao lokalni bar, piceriju, pa čak, prema nekim izvještajima, i nogometni stadion u Palermu. U njegovom stanu je pronađena i vijagra, što ukazuje na to da je imao društvo.
Ljekar koji ga je liječio napravio je selfije s njim, kao da je znao o kome je zapravo riječ. Na liječenje ga je uputio ljekar opće prakse, za kojeg se zna da je član masonske lože i koji je vjerovatno poznavao stvarnog Bonafedea.
“Skrivao se na vidnom mjestu. Vrlo je zabrinjavajuće to da je za njegovo hapšenje bilo potrebno 30 godina, što govori o jednoj činjenici: Lokalno stanovništvo nije željelo pomoći zbog dubokog nepovjerenja u ovom dijelu Italije prema državnim institucijama. Još jedan bivši bjegunac, mafijaški šef Bernardo Provenzano je hapšenje izbjegavao 43 godine”, istakao je profesor kriminologije na Univerzitetu Oxford i autor knjige “Mafia Life (Život mafije)” Federico Varese.
U ovom slučaju na djelu nije bila samo omertà ili kodeks šutnje među mafijašima. Jedan od onih koji je predvodio operaciju hapšenja Pasquale Angelosanto požalio se da je dugoj potrazi prethodilo hapšenje ili istraga političara, policajaca i državnih službenika koji su upozoravali Messinu Denara da se “krug zatvara”.
Taman kada bi nadležni pomislili da je hapšenje neizbježno, ono bi bilo osujećeno u posljednjem trenutku. Jednom prilikom kada je policija došla na mjesto u Bagheriji, za koje se sumnjalo da je to mjesto sastanka s jednom od ljubavnica, nađeni su samo kavijar, šal, narukvica, cigarete i slagalica. Bilo je jasno da su u brzini ostavljeni.
Veza politike i mafije
Sumnja se da se veza između pojedinaca iz državnih institucija i organizovanog kriminala posljednjih mjeseci produbila. Antonio D’Ali, bivši podsekretar u Ministarstvu unutrašnjih poslova u vrijeme vlade Silvia Berlusconija, prošli mjesec je osuđen zbog saučesništva u mafiji. Za napomenuti je da su Messina Denaro i njegov otac radili za porodicu D’Ali.
Totò Cuffaro, bivši guverner Sicilije koji je bio pet godina u zatvoru zbog pomaganja Cosa Nostri i ugrožavanja istražnih radnji, kandidovao se ponovo za guvernera. Njegova stranke nazvana Lista ima pet zastupnika u regionalnoj skupštini. U toku je suđenje mnogim političarima optuženima za povezanost s mafijom tokom 1992. i 1993.
Puno je onih koji ne očekuju da će ova hapšenja oslabiti mafiju. Svećenik i doživotni borac protiv mafije Luigi Ciotti je poručio da se mafija ne može svesti na šefove. Prema njegovim riječima, mafija je organizacija koja je sposobna da nestanak jedne osobe nadoknadi snagom sistema.
Profesor Varese je napomenuo da je dugovječnost mafije, kako je rekao, izvanredna. Također je napomenuo da postoji od 1830-ih, što je znatno duže od postojanja mnogih kompanija. Poručio je da se ovaj problem rješava sagledavanjem osnovnog uzroka za nastanak mafije, piše list Guardian.
