Iako svi dokazi govore da je Anu Walshe (39), rođenu Beograđanku i majku troje djece, u Bostonu ubio suprug Brian Walshe, američka policija još nije pronašla njezino tijelo.
No, imaju druge snažne dokaze protiv Briana – od genetskog materijala preko snimke nadzorne kamere na kojoj se vidi kako kupuje sredstva za čišćenje pa do njegove šokantne historije pretraživanja interneta. On se i dalje izjašnjava da nije kriv za njezino ubistvo.
Genetski i digitalni dokazi igraju važnu ulogu u optužbama protiv Briana. Kao što je poznato na njegovom saslušanju prošle sedmice, pomoćnica okružnog tužitelja Lynn Beland rekla je Okružnom sudu u Quincyju da je DNK Ane i Briana pronađen na krvavim papučama i kombinezonu koji su otkriveni na skupljalištu smeća Peabody nekoliko dana ranije.
No body, no crime? Brian Walshe and the surprising conviction rate of 'no-body' murder cases https://t.co/n2TMJU9HIk via @nypost
— BARBARA WISBEY (@BARBARAWISBEY1) January 26, 2023
Dva zamrljana predmeta iskopana su zajedno s drugim sumnjivim predmetima, uključujući pilu za metal, sjekiru i tepih. Snimka nadzorne kamere dan nakon što je Ana posljednji put viđena također je uhvatila Briana kako stavlja druga dva kompleta teških vreća za smeće u nasumične kontejnere. Beland je rekla sudu da je sadržaj tih vreća – koje su možda uključivale Anine ostatke – već bio spaljen u trenutku kada je policija došla do njih.
Luminol, formaldehid i amonijak
Uz DNK i sumnjivu snimku, Beland je detaljno opisala Brianovu jezivu historiju pretraživanja interneta. Koristio je sinov iPad kako bi tražio odgovore na pitanja na Googleu u danima prije i nakon njezina navodnog nestanka. Nekoliko dana prije Nove godine, 27. decembra Brian je pretraživao: „Koja je najbolja savezna država za muškarce za razvod?“ Prvog januara u 4.55 sati tražio je odgovor na pitanje koliko dugo vremena treba proći prije nego tijelo počne smrdjeti?. Par minuta kasnije guglao je: “Kako zaustaviti tijelo od raspadanja?“, u 5.20 h „kako balzamirati tijelo?“, u 5.47 h „deset načina za riješiti se tijela ako baš morate“, u 6.25 h sati “kako se riješiti dijelova tijela?“.
Tražio je i „što radi formaldehid?“, „koliko dugo DNA traje?“, „može li se identifikacija provesti samo na dijelovima tijela?“, „kako raskomadati i riješiti se tijela“, „kako oprati krv s drvenih podova?“, „luminol za detektiranje krvi“, „šta se dogodi ako dijelove tijela stavimo u amonijak?“, „je li bolje baciti odjeću s mjesta ubistva ili je oprati?“.
Dan kasnije 2. januara istraživao je kako s pilom raskomadati tijelo kao i može li biti optužen za ubistvo bez tijela. Zanimalo ga je i može li se identificirati tijelo s polomljenim zubima, što se dogodi s dlakama na mrtvom tijelu?, koji je omjer raspadanja tijela u plastičnoj vreći naprema tijela na površini u šumi te može li mrtvo tijelo bolje mirisati od sode bikarbone?“…
Posebnu pažnju u njegovim istraživanjima privukle su tri hemikalije luminol, formaldehid i amonijak.
Formaldehid se koristi za balzamiranje tijela. Riječ je o bezbojnom i zapaljivom plinu jakog mirisa koji se također koristi u proizvodnji građevinskog materijala i kućanskih proizvoda. Ovaj spoj mijenja tkiva na staničnoj razini tako da bakterije ne mogu rasti. Doslovno razgrađuje sastav stanica i tkiva.
Luminol je hemijski spoj koji pokazuje luminiscenciju, s plavim sjajem, kada se pomiješa s odgovarajućim oksidacijskim sredstvom. Forenzičari koriste luminol za otkrivanje tragova krvi na mjestima zločina jer on reagira sa željezom u hemoglobinu. Biolozi ga koriste u testovima stanica za otkrivanje bakra, željeza, cijanida… Kada se luminol ravnomjerno rasporedi po površini, tragovi aktivirajućeg oksidansa izazivaju plavi sjaj koji se može vidjeti u zamračenoj prostoriji. Sjaj traje samo oko 30 sekundi, ali se može fotografski dokumentirati. Među Brianovim brojnim pretragama bila je i ona o amonijaku. Brian se pitao “šta se događa s dijelovima tijela koji se stave u amonijak”. Iako je amonijak široko rasprostranjen i nalazi se u mnogim proizvodima za čišćenje, ovaj hemijski spoj mnogi ljudi najbolje prepoznaju po neugodnom mirisu.
Ova pretraga stručnjacima govori da je Brian tijelo najvjerovatnije raskomadao u podrumu, a zatim ga možda potopio u amonijak kako bi ga se pokušao riješiti. Ako je to istina, postoji mogućnost da tijelo nestale Srpkinje i majke troje djece nikada neće biti pronađeno.
Bivši tužitelj iz Washingtona Thomas Tad DiBiase rekao je za New York Post da su tužitelji u nepovoljnijem položaju s obzirom na to da nema tijela, ali ipak mogu osigurati osuđujuću presudu. Iako se najčešće misli kako je potrebno pronaći tijelo kako bi se dokazalo da je zločin počinjen, Thomas DiBiase je naveo da je to daleko od istine. Podsjetio je na istraživanje koje je proveo i koje pokazuje da slučajevi ubistava bez pronađenog tijela imaju čak 86 posto presuda. DiBiase, koji je više od 10 godina radio u uredu okružnog tužitelja vodeći je stručnjak za tu temu i predaje tužiteljima i policijskim istražiteljima širom zemlje kako osigurati osuđujuće presude za ubistvo u odsutnosti posmrtnih ostataka žrtve.
Objasnio je da je odsutnost tijela žrtve veliki izazov na sudu jer zahtijeva od tužitelja da dokažu ne samo da je optuženik počinio zločin, već i da je žrtva zapravo preminula, prenosi Slobodna Dalmacija.
“Ako nema tijela, morate pokazati dovoljno dokaza kako biste natjerali porotu da povjeruje ne samo da je osoba mrtva, već i da je osoba koja sjedi pred sudom ta koja je to učinila”, rekao je DiBiase i nastavio: “Kada nemate tijelo, ne znate tačno kada je osoba ubijena, možda ne znate ni kako je ubijena, ni gdje je ubijena”.
Lise Dadio, penzionisana policijska poručnica koja sada predaje na Univerzitetu New Haven tumači kako osim samog dokaza da je osoba mrtva, truplo ubijene osobe pokazuje niz važnih dokaza. „Medicinski istražitelj ili mrtvozornik utvrđuju uzrok i način smrti, što je direktno povezano s optužbama protiv pojedinca”, objasnila je Lise Dadio. Prema Institutu za pravosudne informacije Pravnog fakulteta Cornell, načelo corpus delicti nalaže da optuženik ne može biti osuđen za zločin bez dovoljno dokaza da je nedjelo stvarno počinjeno. U nedostatku posmrtnih ostataka žrtve, slučajevi ubistava oslanjaju se na druge uvjerljive fizičke i posredne dokaze.
