Tom prilikom je dječak izgovorio jezivu rečenicu: “Pucao sam zato što sam psihopata”.
Zbog toga smo se zapitali da li je moguće prepoznati znake psihopatije kod djece?
Znakovi da bi dijete moglo da odraste u psihopatu bez osjećanja mogu da se vide već od treće godine života.
Postoji 7 znakova koje psihijatri smatraju pokazateljem psihopatije u budućnosti, a roditelji ih uglavnom ne smatraju za značajne ili ozbiljne.
Mnoge serijske ubice ovako su se ponašale u djetinjstvu, ali, nažalost, niko nije na vrijeme obratio pažnju.
Prva tri znaka pripadaju Mekdonaldovoj trijadi, sindromu koji je prvi analizirao i označio američki psihijatar J.M. Mekdonald, koji je tokom karijere proučavao ponašanje više od 100 kriminalaca.
1. Zlostavljanje životinja
Prvi i veoma očigledan znak psihopatskog poremećaja kod djece. Ako ste djetetu objasnili da nije u redu da mačku vuče za rep ili psa za uho, dijete vas je razumjelo i više to ne radi, nemate zbog čega da brinete. Ali, kada se djeca ogluše na vaše objašnjenje, pa čak i počnu još više da se iživljavaju ili ubijaju životinje, vrijeme je da se nešto preduzme.
Ovo je zapravo način na koji budući serijski ubica izražava svoj bijes na bespomoćnim bićima. Ono što je dodatno potvrdilo vezu između mučenja životinja i buduće psihopatije jeste i to što se pokazalo da serijske ubice često koriste iste metode mučenja i ubijanja žrtava koje su u djetinjstvu koristili na životinjama.
2. Obožavanje vatre
Piromanija ili ljubav prema paljenju vatre je drugi očigledan znak. To je drugi način budućeg psihopate da izrazi svoj bijes i inat.
3. Noćno mokrenje
Diskutabilan, ali često indikativan znak. Naravno, ne znači da će svako dijete koje ima problem sa noćnim mokrenjem u budućnosti postati monstrum, ali Mekdonald je vjerovao da ovaj poremećaj rada bešike može da bude uzrok zlostavljanja životinja i piromanije, jer je mokrenje u gaće za dijete veoma ponižavajuće. Zato dijete postaje uvrijeđeno i bijesno, pa ako zbog toga trpi ismijavanje od strane prijatelja i roditelji ne reaguju na vrijeme, lako može da pođe po zlu.
Dobar primjer je Andrej Čikatilo, najozloglašeniji i najsuroviji serijski ubica u Sovjetskom Savezu. Kasnije se otkrilo da je kao dijete patio od noćnog mokrenja, a kad god bi se upiškio, majka bi ga istukla. Dosta godina kasnije, Čikatilo je počeo da uživa gledajući drugu djecu kako pate, što je dovelo do kanibalizma i izuzetno okrutnih zločina koje je činio punih 12 godina nad 53 žene.
Osim Mekdonaldove trijade, psihijatri otkrivaju još četiri znaka buduće psihopatije. Savjetuju da dobro obratite pažnju, jer je nit između normalnog i nenormalnog ponašanja ponekad veoma, veoma tanka.
4. Kršenje pravila
Naravno, ne postoji osoba koja u djetinjstvu nije prekršila neko pravilo. Ali, djeca sa psihopatskim sklonostima kršenje pravila vide sasvim drugačije – oni u tome uživaju. Kad krše neko pravilo, skače im adrenalin.
5. Laganje bez griže savjesti
Ako dijete laže jer se plaši da će biti kažnjeno, razlog je potpuno razumljiv. Ali, ako dijete laže samo zato što želi, bez griže savjesti i sa veoma uverljivim izrazom lica, postoji razlog za brigu, kažu stručnjaci. Možda nešto sa njima nije u redu, možda im se samo sviđa da lažu, možda previše maštaju, ali kada dijete sa psihopatskim sklonostima uhvatite u laži, očekujte veliki bijes ili histerični napad. Takav odgovor je forma manipulacije i izraz negodovanja, ali ne zato što znaju da su zgriješili, već zato što je laž razotkrivena.
6. Siledžijstvo
Djeca postaju siledžije iz različitih razloga – žele pažnju, moć, oponašaju svoje nasilne roditelje, svoje idole… Razloga ima dosta, ali nije svaki mali siledžija u budućnosti psihopata i manijak. Ono što budućeg psihopatu razlikuje od dječjeg nezrelog ponašanje jeste to što nemaju razlog da nekog zlostavljaju, već jednostavno uživaju u tome.
7. Neosjetljivost
Djeca sa psihopatskim sklonostima ne pokazuju strah tako lako kao njihovi vršnjaci i ne osjećaju istu količinu stresa. Nemaju blagu predstavu šta je to saosjećanje.
Psiholog Heder Irvin za BrightSide.me kaže da je prva godina djetetovog života ključna u određivanju njihovog budućeg mentalnog zdravlja:
“Niko ne postaje psihopata u srednjim godinama. Mora da se obrati pažnja na ponašanje u djetinjstvu i šta se toj djeci dešavalo odmah po rođenju. Na primjer, ako je beba prvih 6 mjeseci dosta plakala, a niko nije obraćao pažnju na nju, mozak bebe to pamti i zaključuje da osjećanja nisu važna. Ostale strukture mozga formiraju se na osnovu ovog koncepta”, objašnjava Irvin.
Psiholozi otkrivaju i zanimljivu činjenicu – ako je dijete odrastalo u dobroj, mirnoj sredini, a nakon pete godine života doživi neki oblik nasilja, šanse da će u budućnosti postati psihopata mnogo su manje u odnosu na djecu koja su doživjela nasilje ili odbacivanje u prvoj godini života, jer se njihova svijest već razvila.
To znači da roditelji, osim što imaju obavezu da brinu o zdravlju djeteta, snose i odgovornost za djetetov pogled na svijet, piše titox.
Napomena stručnjaka: U nekim slučajevima, ako dijete ispoljava neke od ovih znakova, to može biti i odgovor na neodgovarajuće postupke roditelja.
Sa prestankom lošeg roditeljskog ponašanja, mogu da nestanu i ovi zabrinjavajući odgovori.
