Ubica je prethodne dane proveo u stanju smirenosti i nije mu propisana nikakva terapija. Nema nikakvih zahtjeva, niti primjedbi na uslove u kojima boravi.
Rođaci su mu donijeli garderobu i torbu sa drugim potrepštinama, ali samo do upravnih kancelarija, bez susreta i kontakta, pišu Novosti. Stručnjacima koji su sa njim vodili razgovore rekao je da je ubijeđen da će se uskoro naći na slobodi.
Pitanje njegovog pravnog statusa i suočavanja sa razmerama zločina koja je počinio već danima preokupiraju javnost. Iako kao mlađi od 14 godina ne može da bude izveden pred sud, niti mu može biti izrečena bila kakva krivična sankcija, sigurno je da njegov život više neće biti isti.
Dječak ne može da završi u Vaspitno-poporavnom domu u Kruševcu, ni u maloljetničkom zatvoru u Valjevu. Ali to ne znači, kako se u početku spekulisalo, da će se naći na slobodi.
Dragan Vulević, specijalista za socijalno pravo i bivši načelnik Odeljenja za nadzorne poslove u oblasti porodično-pravne zaštite u Ministarstvu rada, Centar za socijalni rad tražiće direktno od ljekara koji vrše procjenu zdravstvenog, psihičkog i emocionalnog stanja dečaka ubice i da se izjasne koji dalji oblik zaštite preporučuju.
Specijalisti će se pismeno izjasniti da li je dječak opasan po sebe i okolinu, kao i da li sugerišu zatvoreni oblik zaštite, otvoreni oblik ili vraćanje nazad, u porodicu.
– Zatvoreni oblik zaštite bila bi hospitalizacija, za šta je potrebna saglasnost roditelja. Ukoliko roditelji ovu saglasnost ne daju, organ starateljstva može da pokrene postupak za donošenje privremene mjere o lišenju roditeljskog prava i da postavi djetetu privremenog staratelja – objašnjava Vulević.
To, konkretno, znači da centar konstatuje kako su se roditelji oglušili o zdravstvene preporuke lekara koje su u najboljem interesu deteta. Shodno tome može im se ili djelimično oduzeti starateljstvo, u djelu odlučivanja o liječenju dječaka, ili čak i potpuno, ako se utvrdi da ima zakonskih osnova i da su porodične okolnosti ugrožavajuće po maloljetnika.
Ovaj postupak ne odlaže liječenje, odnosno dete će za to vrijeme ostati u bolnici. Privremeni staratelj može, po zakonu, biti ili Centar za socijalni rad ili neki pouzdan bliski rođak.
Druga mogućnost je da, ukoliko stručnjaci konstatuju da kod dečaka nema nikakvih poremećaja ličnosti, centar proceni da bi on trebalo da bude smješten u instituciju za djecu sa poremećajima u ponašanju. Samom Vuloviću ova mjera, s obzirom na težinu počinjenog djela, djeluje malo vjerovatna, jer su u pitanju domovi otvorenog tipa.
Ipak, pošto je i za ovo potrebna saglasnost roditelja, ukoliko je oni ne daju, centar i u tom slučaju može da pokrene postupak za lišenje roditeljskog prava.
– Treća mogućnost je da tim ljekara kaže kako djetetu nije potrebno liječenje i da se on vrati u porodicu. U tom slučaju organ starateljstva dužan je da sastavi detaljan plan podrške roditelja u podizanju djeteta – objašnjava Vulević.
Sve ove mere određuje Centar za socijalni rad kao organ starateljstva, a ne sud. Kako objašnjavaju u Advokatskoj komori Beograda, maloljetnicima mlađim od 14 godina svakako mogu biti određene samo vaspitne mjere. Za lakša dela to je ukor, a za teža slijedi pojačan nadzor – bio to nadzor roditelja, usvojioca ili staraoca, ili nadzor u drugoj porodici ili, pak, od strane organa starateljstva. Moguća je i mjera dnevnog boravka u odgovarajućoj ustanovi za vaspitanje i obrazovanje.
Zakon kaže da se, ukoliko se ustanove psihički poremećaji, može izreći i mjera upućivanja u posebnu ustanovu za lečenje i osposobljavanje.
– Ova mera je pandan meri bezbednosti obaveznog psihijatrijskog ijlečenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi kada su u pitanju punoljetni učinioci – objašnjavaju u AKB. – U tom slučaju dijete ostaje u psihijatrijskoj ustanovi koliko je potrebno, a kada navrši 21 godinu mjera se može nastaviti u zdravstvenoj ustanovi u kojoj se izvršava obavezno leijčenje i čuvanje odraslih.
Kod nas je to najčešće Specijalna zatvorska bolnici pri beogradskom Okružnom zatvoru, poznatijem kao CZ. Kada bude određivao dalju sudbinu dječaka, centar će morati da uzme u obzir stepen njegovog poremećaja u društvenom ponašanju, težinu djela, pobude, prilike u kojima je živio, ponašanje poslije učinjenog dela…
Mada su mediji najčešće spekulisali da će eventualnu saglasnost za sprovođenje daljih mjera prema dječaku morati da da majka, zakon kaže da se saglasnot traži od oba roditelja. Uprkos tome što je Kostin otac, sa kojim je dijete inače i živjelo, u jednomjesečnom pritvoru, on je i dalje formalan nosilac roditeljskog prava, pa je i njegova riječ o daljoj sudbina dječaka neophodna. prenosi novi
