Pjesme prate njenu životnu priču počev od njenog nesretnog partnerstva s prvim suprugom Ikeom do povratka na scenu u 1980-im zahvaljujući britanskoj synth pop grupi.
Karijera pjevačice koja je započela 1957. obilovala je hitovima koji se pjevaju i danas, a svojevremeno su osvajali top liste najslušanijih, bili su nagrađivani Grammyjima te su prozivani himnama generacija koje su ih slušale.
“River Deep, Mountain High” (1966.)
Tina je postigla uspjeh sa Ikeom 1960. godine, a jedno od remek-djela pop muzike došlo je šest godina kasnije kada je producent Phil Spector zatražio da radi s njom.
Iako je za pjesmu bio zaslužan duo, Spector nije želio kontrolišućeg Ikea u studiju, a Tina je rado radila s nekim drugim.
Bila je zapanjena kada je otkrila da je producent okupio kompletan orkestar i hor kako bi stvorio svoj čuveni zid zvuka. “Bila sam samo djevojka iz Tennesseeja koja je uhvatila Ikea i postala pjevačica”, napisala je u svojoj autobiografiji, “Nikad, nikada, nisam vidjela nešto slično, osim na filmu.”
Pjesma je završila na trećem mjestu u Velikoj Britaniji, ali je propala u SAD-u.
Proud Mary (1971)
Nakon što je ova pjesma postala hit za Credence Clearwater Revival 1969. godine, Ike i Tina su svoju country-rock atmosferu transformisali u eksplozivnu i epsku funk odu slobodi.
Pjesma je ostavila utisak na obožavatelje američke muzike, a dosegla je četvrto mjesto Billboardove liste i osvojila Grammy nagradu.
Nutbush City Limits (1973)
Tina je u stihovima ove pjesme ovjekovječila svoj rodni grad u Tennesseeju. Vesela melodija bila je nostalgična uspomena iz njenog razornog djetinjstva, tokom kojeg je provela neko vrijeme berući pamuk.
Tri godine kasnije, Tina je napustila Ikea nakon što je pretrpjela godine njegovog zlostavljanja.
Let’s Stay Together (1983)
Tina je morala da počne iznova i da se ponovo izgradi kao solo izvođač. Ključni trenutak u tom povratku – koji će dovesti do još većeg uspjeha došao je kada je upoznala dva člana engleske elektro-pop grupe Heaven 17.
Martyn Ware i Glenn Gregory tražili su pjevačicu za album za njihov projekt British Electric Foundation, a Tina je bila bez ugovora za snimanje.
Prvo su snimili “The Temptations Ball of Confusion”, a zatim “Let’s Stay Together” Al Greena – pjesmu koja je postala njen prvi hit u top 10 za Velike Britanije za čitavu deceniju.
What’s Love Got to Do With It (1984)
Svoj status solo zvijezde učvrstila je ovom pjesmom, koju su napisali Terry Britten i Graham Lyle, a koju su već ponudili Sir Cliffu Richardu, Donni Summer i Bucksu Fizzu. Ni Tini se u početku nije svidjela, rekavši da je previše lagana.
Međutim, pristala je da ju snimi – ako bi to mogla da uradi na svoj način, “nasilno, s gravitacijom i sirovim emocijama”. Upalilo je – njena prkosna izvedba, praćena muzičkim spotom u kojem se vidi kako korača ulicama New Yorka u teksasu i crnoj koži, donijela je Turnerovoj jedini američki solo broj jedan i osvojila rekord godine na Grammyju.
Private Dancer (1984)
Naslovnu pjesmu s najprodavanijeg albuma prvi je snimio Dire Straits, a napisao ju je frontmen grupe Mark Knopfler. Ipak, odlučio je da ne pristaje muškom vokalu. Tina je kasnije u jednom intervjuu rekla da nije shvatila da je pjesma o seksualnoj radnici.
“Nikada u životu nisam morala da se spustim na taj nivo”, napisala je u svojoj autobiografiji, “Ali mislim da je većina nas bila u situacijama kada smo morali da se prodamo, na ovaj ili onaj način”.
The Best (1989)
Ova numera je prvobitno napisana za Bonnie Tyler, ali je bila samo omanji hit za velšku pjevačicu 1988. godine.
Sljedeće godine, Tina je dodala dodatnu vokalnu snagu i novu soft rock produkciju – i pjesma je postala jedna od definirajućih himni decenije.
Pjesma se često pogrešno naziva “Simply The Best”, što je stih iz njenog poznatog refrena. Bio je predstavljen u brojnim reklamama tokom godina, uključujući Pepsi reklamu u kojoj se pojavljuje i sama Turner.
Tema iz Jamesa Bonda bila je prekretnica i za Tinu. Nakon uspjeha Tininog biografskog filma “What’s Love Got to Do With It” iz 1993. godine, nominiranog za Oscara, producenti Bonda pozvali su je za debi Piercea Brosnana kao agenta 007.
Samu temu GoldenEye napisali su Bono i The Edge iz sastava U2. prenosi Klix
