I ove godine se na seminaru borilačkih vještina u organizaciji Kung Fu Ving Tsun kluba „Srebrenica“ pojavio učitelj svih učitelja, grandmaster Siniša Ivanji. Došao je na poziv Isaka Ise Džanića, osnivača i trenera Kung Fu kluba u Srebrenici . Iso je majstor 7 dana ili levela, kako se to kaže jezikom Kung Fua. On je i selektor reprezentacije BiH u ovom sportu i prvi je u Bosanac nominovan za američku “Kuću slavnih” u borilačkim vještinama (USA Martial Art Hall of Fame). Sa Sinišom Ivanjijem se upoznao 2013. godine u Novom Sadu
„Od tada sarađujemo, on je moj mentor a u međuvremenu smo postali i veliki prijatelji”, kaže Džanić i dodaje kako se čuju gotovo svaki dan i dugo pričaju, iako ih dijele hiljade kilometara. „To je prije svega divan čovjek i kako kaže i sam naziv njegove titule „Grandmaster”, on je učitelj učitelja, što znači da toliko zna da i, kada njegov učenik postane učitelj, on još uvijek podučava tog učitelja”, pojašnjava Iso Džanić.
Pitam ga da li sa svojim gostom razgovara i o onom što se u Srebrenici desilo ’95.godine.
„Bavimo se sportom i o tome najviše pričamo kao i o mnogim drugim stvarima ali o politici i ratu nikada, jer to obojica mrzimo. Koliko ja znam on potiče iz mješovitog braka a i u familiji ima dosta drugih nacionalnosti tako da o ratu nikada ne pričamo”, kaže Isak.
O počecima bavljenja borilačkim vještinama
Siniša Ivanji je rođen sam u Novom Sadu u bivšoj Jugoslaviji 1954. godine. Sa 8 godina najprije je počeo trenirati džudo. „Jedan dečak iz susjedstva mlađi ali krupniji od mene, stalno me je matretirao. Nisam se žalio roditeljima već sam počeo da treniram džudo. Poslije nekog vremena, padala je jaka kiša, sjećam se, taj dječak je naišao i krenuo da me udari. Naučenim džudo zahvatom sam ga bacio u kanal sa vodom pored puta. Više nikad me nije maltretirao. Tako sam nastavio da treniram borilačke vještine…”, priča za DW Ivanji.
Kada je njegov prvi trener i uzor Slobodan Pilić-Pile otišao u inostranstvo, Siniša je prestao ići na džudo jer se više nije imao na koga ugledati. Tokom školskog raspusta posjetio je tetku, koja je živjela u Njemačkoj i tamo čuo za Kung Fu. Gledao je filmove u kojima je glavni junak bio Brus Li. Zainteresovala ga je posebno priča o nastanku ove borilačke vještine, koju su izmislili redovnici budističkog hrama Šaolin, na bazi prirodnih pokreta pet životinja koje su oni imitirali. Siniša sa 16 godina počinje trenirati Kung Fu. Uči mnoge stilove i tehnike od nekoliko učitelja, brzo napreduje i već 1975. nakon pet godina učenja i treniranja, stiže do zvanja majstora 6. stepena i dobiva titulu “Sifu”. To je učitelj, otac ili u širem smislu značenje riječi: starac koji posjeduje veliko znanje i iskustvo u borilačkim vještinama te nas podučava poput oca.
1977. godine u tadašnjoj Jugoslaviji Siniša otvara prvi Kung Fu klub pod nazivom “Kung Fu Wu Shu klub Novi Sad”. Zato me nazivaju “ocem jugoslavenskog Kung Fua”, sa osmijehom kaže ovaj sitni, naizgled krhki, stariji gospodin, čiji izgled, tihi glas i smirenost ničim ne odaju ogromnu mentalnu snagu, koju posjeduje i spremnost da se lako odbrani od svakog potencijalnog nasilnika ili grupe.
Godine prolaze a Siniša Ivanji se dokazuje kao učitelj i trener u više borilačkih vještina i stvara generacije šampiona. Jedan od njegovih prvih učenika, Miodrag Jotić postaje višestruki prvak Evrope i prvak svijeta u savateu i kikboksu, zatim i selektor Kikboks reprezentacije bivše Jugoslavije. Kao njegovi učenici a kasnije i asistenti stasavaju mnogi majstori iz Wu Shu škole Vojvodina: Milovan Drobnjak, Ivan Persaj, Biljana Delibasić, Dejan Eremić, Milan Kečić i drugi. Siniša Ivanji osamdesetih godina prošlog vijeka organizuje i prvo Kung fu prvenstvo Jugoslavije, otvara nove klubove i škole.
„Od 1980. do 1985. godine organizirao sam veliki broj prvenstava s brojnim klubovima iz inostranstva. Na poziv Wu Shu škole Vojvodina u Novi Sad su do 1999. godine dolazili mnogi poznati majstori iz svijeta kineskih borilačkih veština: grandmaster Leung Ting iz Hong Konga, grandmaster William Cheung iz Australije, poznat kao učitelj Bruce Leea, grandmaster Pentijak Silat, Santosa Muliono iz Indonezije i mnogi drugi”, priča Siniša.
Kung Fu savez Jugoslavije i nastupi u Njemačkoj
Redaju se i njegovi uspjesi na međunarodnom planu sa ekipama koje vodi, što ostaje zapaženo u svijetu ovog sporta tako da 1998. Siniša Ivanji postaje doživotni član američke asocijacije za borilačke vještine USMA-e (United States Martial Arts Association). Već naredne godine on osniva Kung Fu Savez Jugoslavije koji nažalost nije opstao zbog raspada bivše Jugoslavije.
„Reprezentaciju sam kao selektor Srbije 2000. godine odveo i na 8. otvoreno prvenstvo Njemačke u Karlsruhe, gdje smo takođe imali velikog uspeha. Tri godine kasnije sa malom grupom učenika iz Wu Shu škole Vojvodina učestvali smo i na Otvorenom prvenstvu Njemačke u Hanburgu”, priča Siniša.
Dobri rezultati u ovladavanju tehnikama borilačkih vještina dovode do toga da Siniša Ivanji od Međunarodnog saveza borilačkih vještina u Njemačkoj 2006. godine dobiva status Desetog dana (stepena). Stiče i veliko iskustvo kao takmičar i kao instruktor borilačkih vještina i osnova novi stil Kung Fua, „Hu Shen Fa Kung Fu” (umjetnost samoodbrane), šo je bzirao na naučnim principima. Njegov princip služi samoodbrani i pospješuje zdravlje kroz vrlo jednostavne tjelesne vježbe i tehnike disanja.
„Iste godine sam polagao i dobio licencu ličnog instruktora za obezbjeđenje i tjelohranitelja od Međunarodne službe obezbjeđenja u Njemačkoj (Bodyguard & Security Personal Instructor od International Security Service-Germany)” kaže Ivanji.
Odlazak u Ameriku
Siniša Ivanji se 2008. godine odlučuje da emigrira u SAD. U Šreveportu u Luizijani 2013. godine otvara Akademiju za kineske borilačke vještine. Trenutno živi u Los Anđelesu, oženjen je Kineskinjom a radi kao šef osiguranja (Security Officer) jedne banke. Vikendom u jednom parku i dalje vježba i svom Hu Shen Fa Kung Fu stilu i podučava veliku grupu sljedbenika.
„Meni je najdraže što su mi u velikoj većini učenici Kinezi, mada bi logičnije bilo da drugi od njih uče vještine koje su oni izmislili. To je valjda zato što ih ima puno”, kaže ovaj skromni čovjek kroz smijeh.
Siniša Ivanji je napisao i knjigu “Istina o Kung Fu-u”, koju je posvetio roditeljima. 2008. godine primljen je u Kuću slavnih – Hall of Fame USMAA, a sada je i član njenog borda direktora. U Sent Luisu je na Međunarodnom trening kampu za borilačke vještine stekao zvanje instruktora policijskih odbrambenih taktika.
Nosilac je i 6. dana Džiudžicua. Njegovo najveće priznanje je to što je imenovan za Ambasadora borilačkih vještina od strane Međunarodnog saveza borilačkih vještina a čiji članovi su Savezi iz više od 120 zemalja svjeta. Posebno je ponosan na čin počasnog kapetana Javne bezbjednosti Kalifornije.
I pored svih aktivnosti i života u SAD-u, Siniša Ivanji se rado odaziva na pozive da dođe u Srebrenicu. Veoma mu je žao „što se desio ovaj nemio i nepotreban rat iz kog su neki izašli bogati a mnogi ostali bez doma, porodice a i života”. Dodaje i kako su mnogi krivci kažnjeni, ali „to onima koji su nekog izgubili neće vratiti najmilije i vratiti život kakav je bio prije ovog nesretnog rata”, prenosi DW.
