“Ono što nikada nećemo znati, a možemo samo zamisliti, je praznina i tišina na sve neodgovorene molitve. Sve žrtve su znale da neće preživjeti, znale su iz smijeha njihovih egzekutora. Njihove majke, sestre i kćeri znali su da su im sinovi, braća i očevi oteti iz njihovih ruku i da se vratiti neće. Znale su to iz požude bosanskih četnika”, započeo je Rosensaft, te nastavio:
“Ovo mora da se pamti, da se istinski pamti. Moramo pamtiti jednog po jednog – dok ne osjetimo agoniju više od 8.000 puta. Sjećamo se silovatalja, egzekutora koji su ubili dječaka, obeščastili žene i djevojke Bošnjakinje, šutnuli i udarili dijete. Ne može biti oprosta, nema iskupljenja nikada, nema izgovora za premlaćivanje nenaoružanih dječaka i muškaraca”.
Menachem Z. Rosensaft je istakao da su sve žrtve genocida naša savjest i kompas. Ako ih zaboravimo, naše će duše postati kamen, dodao je Rosensaft, koji se potom prisjetio Nine Ćatića.
“Mladi radio-amater Nino upozorava kako Srebrenica postaje masovna klaonica. U svom posljednjem obraćanju hoće li iko doći i svjedočiti tragediji u Srebrenici, jer ovdje ljudi nestaju?! Potom i sam kreće u slobodu, ali, i on nestaje”.
Obratio se i svim negatorima genocida…
“Nalazite izgovore za navedeno – vama koji veličate ratne zločine i negirate genocid, vama čije riječi danas ubijaju mrtve opet i iznova, postajete pomagači etničkog čišćenja. Niko ne može i ne smije nikada negirati da su ubijeni i zaklani jer je njihov poslanik bio Muhammed”, zaključio je Rosensaft, pišu Vijesti.ba.