Tako se možemo pronaći u situaciji da trčimo na autobus u zadnji trenutak, ne ispunjavamo rokove na vrijeme ili mislimo da će nam za određeni zadatak trebati 30 minuta, a zapravo će nam trebati dvostruko. Iako će to gotovo svaka osoba do neke mjere iskusiti tokom života, sindrom hroničnog kašnjenja je zapravo trajna iskrivljena percepcija vremena, objašnjava psihologinja.
Iako ovaj sindrom sam po sebi nije medicinsko stanje, doktori ga često koriste za objašnjavanje gubitka osjećaja za vrijeme.
”Sindrom hroničnog kašnjenja često se povezuje s neurorazvojnim stanjima kao što je poremećaj pažnje i hiperaktivnosti, odnosno ADHD”, rekla je dr. Spelman koja dodaje kako ne znači da moramo imati ADHD da bismo imali problema s upravljanjem vremenom.
Kako objašnjava, sindrom hroničnog kašnjenja ponekad se također može dogoditi kada naši mozgovi pate od takozvane izvršne disfunkcije. Tada se događa nešto što znatno ometa sposobnost našeg mozga da kontrolira i regulira misli, emocije te ponašanje.
“Kada se to počne događati, može biti teško planirati, organizirati ili upravljati vremenom”, dodaje psihologinja.
Kako prenosi Index, studije pokazuju kako i ADHD i sindrom hroničnog kašnjenja imaju veze s hiperfokusom, stanjem kada je osoba toliko zaokupljena određenim zadatkom da doslovno može isključiti sve ostalo. To možemo primijetiti kada radimo nešto što nam se čini vrlo zanimljivim, a vrijeme kao da leti, prenosi n1
