Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić je u svom obraćanju čestitao onima koji su uradili kompleks na Vlašiću i pokazali da im je stalo.
– Ali treba da je važno i ovoj djeci. Njima treba ostaviti sjećanje na rahmetli generala Alagića i njegove saborce. Treba reći hvala, nikad dovoljno, onima koji su izgubili svoje zdravlje, dijelove tijela, njihovim porodicama, rekao je Komšić.
On je rekao da bi mu lakše bilo pričati o vojsci i onome što se dešavalo od 1992. do 1995., nego s pozicije politike.
– Zašto? Linije su bile jasne. Znalo se ko je ispred – neprijatelj. Iza su drugovi, porodica. Danas linije nisu jasne. Puno se pričalo o onome što se dešavalo, o zaista “čudu bosanskog otpora”. Nema bolje riječi. Za dvije godine napraviti vojsku sposobnu da izvede operacije poput ove na Vlašićiu je nevjerovatna stvar. Ja ne znam da li je neko u historiji uspio nešto poput toga. Međutim, postavlja se teže pitanje gdje smo danas, rekao je Komšić.
Potom se referisao na riječi Denisa Bećirović koji je rekao da nikad nismo bili više razjedinjeni i podijeljeni.
– Ja nisam ni razjedinjen ni podijeljen, ja sam tamo gdje sam bio od 1992. do 1995. Ako se traži od mene da razgovaram sa onima koji su prešli linije i traže od mene da se pomjerim, ja ne mogu. Sjetimo se poslijeratnog perioda, koliko smo puta prešli preko svog ponosa i dostojanstva vjerujući da su nam prijatelji oni za koje smo vjerovali da su nam prijatelji, mada su nas ostavili ne cjedilu 1992. Koliko puta smo ostavili ponos i dostojanstvo vjerujući u političku korektnost. Nikog ne mrzim, nikog ne doživljavam kao neprijatelja, ali šta tražite od nas, dokle da savijamo leđa. Zašto ne smijemo da kažemo da smo spremni ponovo učiniti isto. Neću da razgovaram ni sa kim ko je prešao crvenu linuju. Poštujem silu koja je na njihovoj strani, ali ne dozvoljavam da misle da sam glupi Bosanac, pa šta košta da košta, rekao je Komšić, pa nastavio:
– Okrenimo se oko sebe. Kažu da se istorija najčešće ponavlja kao farsa, naša je teška, mučna i strašna. Nemojte da ovoj djeci ostavimo tu farsu i neriješene stvari i da im uime straha i borbe za vlastitu poziciju ostavimo nejasno stanje. Treba da kažemo svima onima koji rade o glavi našoj zemlji, a zovu se našim prijateljima, dosta više. Nemamo mi problem samo s jednim politikom s Istoka, nego i sa ovom sa Zapada. I jedan i drugi susjed misle da je prošlo dovoljno vemena, da ovu zemlju mogu dobiti politički što nisu mogli u ratu, imaju za to saveznike u onima koji smo mislili da su nam prijatelji.
