Mostarska novinarka i osnivačica kultne radiostanice Studio 88 Amela Rebac preminula je nakon dugogodišnje borbe s teškom bolesti, piše Slobodna-bosna.
Amela je svoje prve novinarske korake napravila kao studentica na Radio Mostaru, a godinu prije rata radila je na Radiju B92.
Ratne 1993. godine iz Mostara odlazi u Norvešku gdje radi za Bosansku poštu i novine simboličkoga naziva Mostar – Mostarcima. Nakon Daytona u veljači `96. vratila se u Mostar. S tri ratna druga s ratnog radija počela je raditi na Radiju Hajat, čiji je vlasnik bio Alija Lizde. Ipak, njih troje željeli su drugačiji radio. Željeli su radio koji će nuditi i imati informacije za cijeli grad, a ne samo za jednu polovicu, bez obzira na to radi li se o bošnjačkoj ili hrvatskoj strani grada, kako je to tada bilo. Tako se rodila ideja o radiju Studio 88, radiju za cijelu Mostar, građane s obje strane Neretve, bez obzira na naciju i vjeru, na kojem su novinari bez problema govorili materinjim jezicima.
“To je radio na čijim se valovima čulo sve ono što se događa u gradu bez obzira na to kome i gdje ili na kojoj se strani nalazila institucija, slušatelj ili, pak, održava neki događaj. Uspjeli smo 1998. uz pomoć USAID-a i Soroša, pokrenuli smo prvi profesionalni multietnički radio u Mostaru u kojem su pravila profesije, a ne stranaka bila prioritet”, kazala je u jednom intervju za medije Amela.
O Mostaru kojeg više nema Amela se zadnjih godina bavila i pisanjem. 2012. godine promovirala je svoju prvu knjigu „Svjedok vremena”, koja je, zapravo, transkript emisija koje je radila od 2000. do 2008. godine, i koji su svojevrstan dokument o događanjima u Mostaru.
”Pisala sam i govorila o svim neuralgičnim tačkama Mostara i BiH, pisala sam o konstantnom uništavanju partizanskog spomenika u Mostaru, ulicama koje nose imena ustaških bojovnika, nakaradnom sustavu obrazovanja, neuspjelom projektu međunarodne zajednice ujedinjenja Mostara, političkom elitama koje nas drže u stalnom strahu od rata i sukoba… Pisala sam o Mostaru kojeg više nema, gradu koji se izgubio u nacionalnom”, kazala je Amela vezano za svoju knjigu „Svjedok vremena”.
Godine 2017. objavila je i svoju drugu knjigu „Mostarski kuhar; hrana za dušu i tijelo”, u kojoj su objedinjeni stari recepti iz hercegovačke kuhinje, zanimljive priče iz Mostara, ali i pojašnjen pojam komšiluka. Nakon operacije limfoma na mozgu oporavljala se poprilično brzo, a rijedak je slučaj da osobe prežive ovakvu operaciju. U jednom intervjuu za medije kazala je kako su njezinom oporavku osim te volje za životom i njene borbe, doprinijele i tisuće poruka podrške koje su stizale od poznanika i prijatelja, te je tako osjetila sinergiju ljubavi koju su joj, dok je ležala u bolnici u Sarajevu, slali njeni Mostarci. Ta njezina borba trebala je dobiti epilog u dobiti svoj epilog u knjizi naslova „Ja pobjednik” koja je trebala uskoro biti objavljena.
Nakon tužne vijesti o Amelinoj smrti oglasila se i zamjenica ministra za ljudska prava i izbjeglice i dugogodišnja novinarka Duška Jurišić.
“Iskreno, vjerovatno naivno, vjerujem da biti dobar novinar znači biti dobar čovjek. Umrla je Amela Rebac. Ukoliko je ovaj kriterij relevantan, Amela je bila najbolja od svih novinara koje poznajem. Ljudino, hvala ti što si, dok si se ovim teškim i važnim poslom bavila, bila britka, oštra i iskrena. Hvala ti što si nam svima bila mama, sestra, prijateljica. Hvala ti što si ovaj svijet, koji je često bio surov i zao prema tebi, voljela i davala mu sve od sebe”, napisala je Jurišić na Facebooku.
