S obzirom na antisemitsku povijest francuske Nacionalne fronte (FN), nevjerojatno zvuči konstatacija kako stranačka čelnica Marine Le Pen glavnu izbornu priliku vidi u obećanju da će upravo njena stranka zaštititi prestrašenu židovsku zajednicu
Politico piše kako moralna kolebanja tvrde francuske ljevice, koja odbija okarakterizirati Hamas kao terorističku organizaciju, u očaj tjera francuske Židove.
Upravo se ovdje otvara prostor za Le Pen. Ona, za razliku od francuske ljevice, može zastupati antislamsku agendu i otvoreno stati uz Izrael. No, piše Politico, Le Pen ne podržava francuske Židove jer se nada njihovim glasovima, već je to dio većeg plana normalizacije stranke i “pranja” njene prošlosti.
– Događa se ono najgore, vidimo pogrome na izraelskom tlu, koje provodi teroristička skupina s neopisivom bestijalnošću… Izraelu se mora dopustiti da iskorijeni Hamas – rekla je Le Pen nakon napada koji su odnijeli više od 1400 izraelskih života.
Slično priča i čelnik desničarske stranke Rassemblement National Jordan Bardella. “Mi smo za mnoge francuske Židove štit pred islamističkom ideologijom”, poručio je.
Nasuprot tome, poruka krajnje ljevičarske stranke France Unbowed bila je dvosmislena, u nekim slučajevima nazivajući Hamas “pokretom otpora” ili implicirajući da je Izrael kriv za napade.
Politico naglašava kako je riječ o velikoj promjeni narativa. Nacionalna fronta dugi je niz godina bila sinonim za antisemitizam. Osnivač stranke, Jean-Marie Le Pen, bio je poznat po zbijanju antisemitskih šala i rekao je da je holokaust detalj povijesti. Ali njegova kći Marine uporno je pokušavala to promijeniti. Godine 2015. oca je isključila iz stranke.
I prema Jean-Yvesu Camusu, stručnjaku za krajnju desnicu i radikalizaciju, nepokolebljiva potpora Izraela “novi je pokušaj normalizacije” Nacionalne fronte. – Marine Le Pen je dugo znala da je antisemitizam njena oca značio da su joj vrata moći zatvorena – dodao je.
Marš za Izrael
U danima koji su uslijedili nakon 7. listopada, tisuće Francuza okupilo se u Parizu kako bi podržali Izrael. Tamošnji političari su razlike ostavili po strani i marširali ruku pod ruku. Marine Le Pen i Jordan Bardella nisu se pojavili.
No nekoliko relativno nepoznatih zastupnika iz Nacionalne fronte diskretno se pridružilo maršu. Testirali su puls nacije. Camus, koji je također prisustvovao maršu, tvrdi da, iako je njihov dolazak bio nesvakidašnja pojava, nitko nije reagirao.
Ne tako davno stvari bi se drugačije odigrale. Kad se primjerice Le Pen pohodila skup u čast Židova koji je preživio holokaust, a koji je izboden na smrt 2018., gomila ju je izviždala i bila je prisiljena otići. Tako su sada, nakon napada Hamasa, savjetnici Nacionalne fronte pažljivo odmjerili da je vrijeme da se priključe.
Igra na duge staze
Dio je to velikog plana francuske ekstremne desnice čiji je krajnji cilj da se uklopi u francuski politički mainstream. Od povijesnih pobjeda na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima, krajnje desni zastupnici skrupulozno slijedile parlamentarna pravila i redovito glasaju za prijedloge zakona koje je predložila vlada. Krajnje ljevičarski France Unbowed u međuvremenu se protivio vladi na svakom koraku, nastojao pospješiti rasprave o reformama kojima se protivi, a zbog odbijanja krajnje ljevice da jasno osudi Hamasovu ofenzivu na Izrael, Politico tako zaključuje da se Židovi u Francuskoj danas više boje ljevice od krajnje desnice.
Pokušava li Marine Le Pen zapravo osvojiti židovske glasove? Za Camusa se to čini malo vjerojatnim, s obzirom na to da je zajednica relativno mala. Čini ju oko 500.000 ljudi.
– Pokušaj da se dodvori francuskim Židovima više je “simboličan”, a cilj je svijetu predstaviti novi imidž stranke, zaključio je Camus.
