“Pred jutro, kad je već počelo svitati, čula sam tresak. Skočila sam iz kreveta i istrčala u dvorište misleći da je potres. Shvativši da se ne radi o potresu, vratila sam se i obukla se. Tek onda sam spazila da se dio moje kuće urušio i zatrpao drvarnicu te srušio dio stepenica koje su vodile na tavan, na koji godinama nisam išla iz straha da strop kuće ne propadne”, priča Vesna Meaški (62).
Uzrujana, prestrašena i uznemirena dočekala novinare portala 24sata.hr na ulazu u prostrano dvorište u Garešnici.
Već se sa ulice vidjelo da se kuća doslovce raspada. Dio krova i šupe koji se urušio u noći na petak ozbiljno je ugrozio Vesninu egzistenciju.
Iz straha da joj se ostatak kuće, stare osamdesetak godina, ne uruši, nekako je uspjela iznijeti dio građevinskog materijala. Otkad joj je prije 24 godine preminuo suprug, živi sama u dvije prostorije – kuhinji, u kojoj ima svjetlo, i sobi koja je bez rasvjete.
Priznaje da se ne usudi ići spavati u kuću jer bi je za jačeg vjetra krov i zidovi mogli poklopiti.
Spaja kraj s krajem
“Živim skromno od 350 eura obiteljske mirovine i nikad ni od koga nisam ništa tražila, ali sad sam prisiljena dobre i samilosne ljude moliti za pomoć. S mirovinom nekako spajam mjesec za mjesecom. Bojim se da bez pomoći dobrih ljudi ne mogu ništa popraviti”, kaže očajna žena lomeći ruke.
Kućicu je kupila sa suprugom i uređivali su je kako su mogli. Malo po malo.
Ali Vesna je posljednje dvije decenije sama, bez supruga. Kako idu godine, tako i njen dom postaje sve trošniji i doista živi u teškim uslovima. U kući se osjeti miris vlage, stropovi su niski, prijeteći i nestabilni. Kuća ima samo dvije prostorije.
Nema ni kupatilo, pa nuždu obavlja na poljskom WC-u, a vodu crpi iz bunara koji je pokraj kuće. Vesna uvjerava medije kako je skromna i da se može sama brinuti o sebi.
Da bi to i dokazala, vodila je medijsku ekipu kroz prostrano i uredno dvorište i pokazala baštu koji obrađuje i bez kojeg bi joj bilo mnogo teže.
“Ogrjev za zimu kupujem od dobrih ljudi koji mi izlaze u susret i prodaju mi metar po metar. Grijati se moram, a ta mi peć ujedno služi i kao štednjak na kojem pripremam hranu. Živim bez TV prijemnika i radija. Vodu za osobnu higijenu i pranje rublja grijem na peći, ali mi najteže pada činjenica da nemam tekuću vodu ni kupaonicu, što mi je velika želja. Kad bi se popravilo krovište, dovela voda i uredila kupaonica, mislim da bih živjela ko u raju jer sam dovoljno snažna da brinem o sebi”, govori Vesna.
