Štampa počinje da se zanima o kulturnom i privrednom životu Bosne i Hercegovine koja od jedne egzotične zemlje postaje evropska.
Bosna i Hercegovina je bila prisutna i na izložbama u Pešti, koja je upriličena povodom hiljadite godišnjice krunisanja sv. Ištvana, zatim 1897. na Svjetskoj izložbi u Briselu; 1898 u Beču povodom pedesete godišnjice stupanja cara Franje na prijesto, te na Svjestskoj izložbi u Parizu 1900. godine, koju je za šest mjeseci trajanja posjetilo 45 miliona ljudi.
U Pešti je Bosna i Hercegovina bila predstavljena u obliku male čaršije 21/ 13 dućana u kojima su zanatlije izrađivale svoju robu.
U Briselu na ulazu u bosanski paviljon postavljene su munare dok je unutrašnjost bila ukrašena pejzažima Sarajeva, Mostara, Plive te kanjona Neretve.U paviljonu je bila bosanska kuća sa ćilimima i domaćom radinosti. Predstavljen je građevinski i školski odjel, arheološki nalazi, zanati i tekstilna industrija. Posebnu pažnju posjetilaca privuklo je drvorezbarstvo, piše Historija.info.
U Beču je Bosna i Hercegovina imala tri paviljona na kojima su predstavljeni industrija, poljoprivreda, zanatstvo, tkanje ćilima i graditeljstvo. Tada je i vojni marš „Die Bosniaken Kommen“ (Bošnjaci dolaze) koji se i danas izvodi na austrijskim vojnim svečanostima.
Za Svjetsku izložbu u Parizu 1900. godine arhitekt Karlo Panek 1899. projektuje paviljon Bosne sa očitom namjerom da se već paviljonom oslikaju karakteristične etape kulturnog razvoja zemlje.
Iako je to sklop graditeljskih oblika iz različitih epoha, u cjelini dominiraju oblici islamske umjetnosti što je stvarna potvrda da su tadašnji arhitekti pseudoorijentalni umjetnički izraz smatrali autentičnim i istinskim produktom ovog podneblja. I paviljon i ono što je u njemu izloženo predstavljali su istoriju, kulturu, prirodne resurse, rudarstvo i začetak metalurgije u Bosni i Hercegovini. Plakat za bosanski paviljon, koji je takođe izložen, kreirao je Mucha na tipičan način za to vrijeme: djevojka u narodnoj nošnji sa predmetima visokog zanatlijskog umijeća u rukama.
Bosanski paviljon, koji se nalazio između austrijskog i mađarskog, svjedočio je o posebnom statusu koji je Bosna i Hercegovina u to vrijeme imala u Austrougraskoj monarhiji. Za svoju postavku, Bosanski paviljon je na EXPU u Parizu dobio srebrnu medalju.
