Turistički centri sada pokušavaju uspostaviti bolju ravnotežu između potreba lokalnog stanovništva i posjetilaca. Od Venecije, preko Sevilje, pa sve do Amsterdama, Evropa pokušava poboljšati kvalitet života lokalnog stanovništva ulaznicama za atrakcije, ali i za same gradove, zonama za posjetioce te raznim porezima i restrikcijama.
Masovni turizam polako uništava evropska istorijska jezgra. Nakon krize koja je pogodila cijeli svijet 2008., mnoge lokalne vlasti pokušale su se domoći novca privlačenjem što većeg broja turista. Uz jeftine letove i povoljniji najam smještaja preko internetskih stranica za iznajmljivanje apartmana, turizam se pretvorio u čudovište koje bi moglo pojesti sve ono lijepo zbog čega ljudi neko odredište posjećuju.
Nakon strmoglavog pada turističkog sektora tokom pandemije, broj turista u Evropi ponovo raste i procjenjuje se da će ovog ljeta premašiti nivoe iz 2019. Broj mjesta u avionima niskobudžetnih avioprevoznika od 2010. je na godišnjem nivou rastao za deset odsto i 2019. dostigao brojku od 500 miliona. Ove godine bi mogao preći 800 miliona.
Kako piše “The Guardian”, Airbnb, najveća platforma za kratkoročni najam, u nekim je evropskim gradovima 2019. zabilježila trocifreni rast. Najpopularnija gradska odredišta godišnje sada ugoste oko 20 posjetilaca na jednog lokalnog stanovnika (Dubrovnik ima 36 posjetilaca na jednog stanovnika).
Sve to je smanjilo kvalitetu života lokalnog stanovništva te je sada nužno uspostaviti ravnotežu između prihoda koje turizam donosi svakoj lokalnoj zajednici i dobrobiti lokalnog stanovništva.
Ulaznice za grad i vožnja par-nepar
Jedna od strategija koju bi španjolski grad Sevilla uskoro mogao implementirati je naplata velikih atrakcija. Od siječnja ove godine se primjerice ulazak u Aju Sofiju u Istanbulu, koju godišnje posjeti oko 3.5 miliona ljudi, plaća 25 evra. S druge strane, Venecija, koja je preplavljena posjetiocima, uvela je ulaznicu za cijeli grad po cijeni od tri do deset evra. Grad je takođe spreman od juna ograničiti turističke grupe na 25 ljudi te zabraniti korištenje zvučnika.
Drugi italijanski grad – Firenca – prošle je godine ograničio kratkoročni najam preko platformi za iznajmljivanje.
Duž obale Amalfi vozači će opet biti pogođeni mjerom usmjerenom na sprečavanje gužvi na vijugavoj cesti uz obalu, dugoj 35 km. Auti čije tablice završavaju na neparan broj smiju voziti jedan dan, oni s parnim brojem drugi dan.
Pariz je utrostručio stope boravišne takse – zavisno o području i vrsti smještaja one sada iznose od 0.65 do 14.95 evra.
Drugi se gradovi oslanjaju na bolje upravljanje. Atina je tako prošlog ljeta ograničila vrijeme za posjete Akropolju, dok je Marsej za posjete nacionalnom parku Kalanke tokom ljetnog perioda uveo šemu besplatnih rezervacija.
Od brojača turista u Francuskoj do “zabrane” kofera u Dubrovniku
Neka mjesta kreću s kampanjama koje bi trebale preusmjeriti turističke tokove. Francuska, gdje je 80 odsto posjeta koncentrisano na 20 odsto zemlje, ovog proljeća kreće s kampanjom vrijednom milion evra, kojom će pozivati turiste na manje razvikana područja. Ova zemlja otišla je i korak dalje, te odlučila uspostaviti i “turistički opservatorijum”, koji bi trebao precizno mjerio protok ljudi i detektovati moguća preopterećenja.
Kad je riječ o Dubrovniku, prošle godine su se proširile glasine da je grad zabranio kofere na točkiće i da uvodi stroge kazne za one koje će prekršiti novo pravilo. Zapravo je bila riječ o kampanji “Poštujmo Grad”, kojom se posjetioci pozivaju na prikladno oblačenje prilikom posjeta istorijskoj jezgri grada (hodanje bez dijela odjeće ili u kupaćem), na izbjegavanje penjanja na gradske zidine i drugo.
Iz Grada su pritom zamolili ljude i da svoje kofere nose preko kaldrme kako bi smanjili nivo buke koja može ometati lokalno stanovništvo. Dakle prtljag na točkićima nije propisana nikakvim opštinskim aktom, nego je samo dio preporuka sadržanih u promotivnom filmu.
Pojedincima koji prave nered status persone non grata
Amsterdam je odlučio okrenuti ploču i odlučio se na rebrendovanje kako bi se što više udaljio od “stigme” grada za opijanje, seks i droge. A tzv. ekscesni turizam problem je i na španskom arhipelagu Balearima. Arhipelag na kojem živi dva miliona stanovnika, prošle je godine posjetilo oko 15 miliona ljudi, pri čemu je više od polovine došlo iz Britanije i Njemačke – mahom ljudi željni dobrog partija. Očekuje se da će novi zakon o suzbijanju “turizma alkoholisanja”, stupiti na snagu početkom nove sezone.
Prema zakonu iz 2020. problematične tačke bile su Magaluf na Majorci i Sant Antoni na Ibici. Tad su uvedene novčane kazne za tzv. bakconing (skakanje s balkona u bazen), trgovinama je zabranjena prodaja alkohola nakon 21.30 sati, a zabranjeni su i organizovani obilasci pabova te zabave na plaži. Lokalnim kompanijama vlasti su zaprijetile kaznama do 600.000 evra.
Ali nakon što su se područja poput Magalufa žalila da su stigmatizovana ovim zakonom, novi bi se trebao fokusirati na pojedince koji prave nered. Među planiranim mjerama su deportacija zbog nedoličnog ponašanja i crna lista s osobama kojima je zabranjen dolazak na Baleare, prenosi “Tportal“.
