Izlazak iz EU-a, napisali su ekonomisti u svojoj analizi, “namjerno bi izazvao tešku ekonomsku krizu i trajan gubitak prosperiteta za stanovništvo u Njemačkoj”.
Krajnje desna stranka Alternativa za Njemačku (AfD) želi djelomično preokrenuti evropsku integraciju. Po njihovom mišljenju, EU bi trebala biti samo gospodarska i interesna skupina labavo povezanih pojedinačnih država.
Istraživači s instituta sa sjedištem u Kölnu procjenjuju da se pet godina nakon izlaska Njemačke može očekivati pad realnog bruto domaćeg proizvoda (BDP) od 5,6 odsto, ili oko 690 milijardi eura (751 milijardu dolara).
Oko 2,5 miliona radnih mjesta moglo bi biti izgubljeno u petoj godini. To je otprilike jednako gubicima ekonomske dodane vrijednosti zbog pandemije koronavirusa i krize troškova energije nakon ruske invazije na Ukrajinu.
Brojke se temelje na scenariju iz prošlosti, ali troškovi za budućnost bili bi slično visoki. Istraživači su izračunali što bi se dogodilo Njemačkoj da je napustila EU u isto vrijeme kad i Ujedinjeno Kraljevstvo. Glasači u Ujedinjenom Kraljevstvu odobrili su izlazak, poznatiji kao Bregzita, 2016., a stupio je na snagu 2020.
Kako bi to utvrdili, prvo su analizirali ekonomski utjecaj Bregzita na UK od referenduma u ljeto 2016. do 2021., a zatim su te učinke prenijeli na Njemačku – uzimajući u obzir razlike između dviju zemalja.
Utjecaj stvarnog izlaska Njemačke iz EU vjerojatno bi bio veći, prema autorima koji ukazuju na tješnje veze Njemačke s drugim državama EU i korištenje zajedničke valute evra.
Odluka o napuštanju EU-a već je dovela do gubitka rasta u Ujedinjenom Kraljevstvu prije njezine primjene 31. januara 2020., napisali su istraživači.
Funta je izgubila na vrijednosti u odnosu na evro, zbog čega je uvoz postao skuplji. Neizvjesnost oko budućih odnosa s EU negativno je utjecala na ulaganja. Osim toga, UK je propustila procvat trgovine unutar EU-a kao rezultat Brexita.
Iako je vlada u Londonu mogla sklopiti nove sporazume o slobodnoj trgovini s drugim zemljama, oni su u biti reproducirali sporazume EU-a s tim državama. Stoga se nisu otvorile nove mogućnosti pristupa tržištu.
UK je sklopio dva nova sporazuma s Australijom i Novim Zelandom. Međutim, britanska vlada očekuje samo vrlo mali dugoročni poticaj gospodarskoj proizvodnji: 0,08 odsto rasta BDP-a od sporazuma s Australijom i 0,03 odsto od sporazuma s Novim Zelandom – i oboje do 2035.
“U usporedbi s procijenjenim gubicima od 5 do 10 odsto ekonomske proizvodnje kao rezultat Bregzita, te su koristi zanemarive”, napisali su autori studije, piše Seebiz.
