Mikroplastika se infiltrirala i u ljudske i pseće testise, i to postavlja alarmantna pitanja o njenom utjecaju na plodnost muškaraca i sveopćem zagađenju plastikom.
Mikroplastika se sada nalazi u ljudskim i psećim testisima, pokazalo je novo istraživanje, koje na već ionako problematičnu listu dodaje otkrića mikroplastike u ljudskim placentama, drevnim stijenama, plavim kitovima, izmetima beba i udaljenim mjestima poput Antarktika i Mont Everesta.
Naučnici s američkog Univrziteta New Mexico analizirali su tkivo testisa pasa i ljudi te su pronašli mikroplastiku u svim uzorcima, pri čemu ljudska tkiva sadrže gotovo tri puta više mikroplastike od onih pasa. U prosjeku, pseća tkiva imala su 122,63 mikrograma po gramu, dok su ljudska tkiva imala 329,44 mikrograma po gramu, piše Zimo.hr.
“Bio sam iznenađen”
To istraživanje, koje je objavljeno u časopisu Toxicological Sciences, naglašava sveprisutni prodor plastičnog onečišćenja u naša tijela i izaziva zabrinutost o njegovom utjecaju na mušku plodnost.
– U početku sam sumnjao može li mikroplastika prodrijeti u reproduktivni sistem. Kada sam prvi put dobio rezultate za pse, bio sam iznenađen. Bio sam još više iznenađen kada sam dobio rezultate za ljude – rekao je naučnik za zdravlje okoliša Xiaozhong Yu.
Naučnici su identificirali 12 vrsta mikroplastike, a polietilen (PE) bio je najčešći kod ljudi i pasa. PE se obično koristi u plastičnim vrećicama i bocama te znatno doprinosi onečišćenju.
Zabrinjavajuće implikacije na plodnost
Dok se ljudski uzorci nisu mogli testirati na broj spermija, uzorci pasa pokazali su korelaciju između viših nivoa plastike od polivinil-hlorida (PVC) i nižeg broja spermija. PVC se široko koristi u industrijskim i kućanskim proizvodima, što izaziva zabrinutost zbog njegove uloge u smanjenju broja spermija na globalnoj razini, a to je već povezano s teškim metalima, pesticidima i raznim hemikalijama. Međutim, ovi nalazi kod pasa trebaju se ponoviti kod ljudi kako bi se potvrdili slični učinci.
– PVC može otpustiti puno hemikalija koje ometaju spermatogenezu i sadrži hemikalije koje uzrokuju endokrini poremećaj – pojasnio je Yu.
Odluka je na nama
Istraživanje je upoređivalo pseće i ljudske testise zbog bioloških sličnosti i zajedničkog okruženja. Dugoročni učinci mikroplastike na ljudsko tijelo i dalje su neizvjesni, iako su ih prethodne studije povezivale s teškim upalnim reakcijama i probavnim problemima.
Bilo da je riječ o ljudskom tijelu ili prirodi, sintetski, bionerazgradivi materijali vjerovatno su štetni. Goruće je pitanje je li prekasno za ublažavanje njihove prisutnosti.
– Ne želimo plašiti ljude. Želimo naučno pružiti podatke i osvijestiti ljude da postoji mnogo mikroplastike. Možemo sami odlučiti kako bismo bolje izbjegli izlaganje, promijenili način života i ponašanje – poručio je na kraju Yu.
