Džejla Ramović rođena je u Goraždu koje sa ponosom uvijek pominje. Tu je odrasla, provela najbezbrižniji dio svog života, a ekipa jedne emisije posjetila je Džejlin kraj.
Iz Džejlinog dvorišta se pruža prelijep pogled na njen rodni grad Goražde, a prva komšinica je odmah izašla da pozdravi ekipu i potvrdila da kod kuće nema nikoga:
– Babo je taksista gdje radi, ne znam.
Tu u ulici gdje je Džejla odrasla sreli su i jednu komšinicu.
– Džejla je pravo dijete. Svi je vole, pa normalno, ona je naša i takva je kakva je. Baš je takva, svi je možemo pohvaliti, eto, ništa drugo. Baš mi je drago da ona ne zaboravlja, znaš, i ne treba da zaboravi, treba da se ponosi – istakla je komšinica koja je ishvalila Džejlu, sretna što sa ponosom uvijek ističe odakle je potekla.
Sa velikim uspjehom koji je postigla, došle su i sve druge stvari koje idu uz šou biznis. Ali čini se da ni jedan naslov ili ružna riječ nisu uspjeli da Džejlinim sugrađanima promijene sliku koju imaju o njoj.
– Mnogo stvari, ovako kada se nešto kaže za glumce, za neke umjetnike sa estrade, znate, treba jednostavno biti na visini i zadržati tu visinu. I mnogi od njih gledaju da se svuku dole, negdje, da budu na nekoj ravnini i da gaze po njima. Ona jednostavno, bez obzira šta se pisalo i kako se pisalo, ona gleda da iz svega toga nađe neki lijep, kulturan odgovor, da nađe sebe. I nije ta osoba koja će sa nekim ružnim poticajima ili bilo nekim drugim argumentima da svoje ime poveća, da jednostavno uzvisi, ona svojom pjesmom, osmijesima, kulturom, pameću. I ona je upisala fakultet što je meni mnogo drago i ako Bog da da ga završi i da bude neko i nešto kao što je već do sada. Jednostavno, taj glas koji ima treba da ga njeguje. Tu dušu koju ima, taj osmijeh koji ima, treba da njeguje. Jednostavno, hvala Bogu kad imamo Džejlu Ramović – ističe nastavnica pjevačice, prneosi Hayat.
Podršku je Džejla imala od samog starta.
– Ona je ponijela pozitivna iskustva iz svog grada. Njen grad joj je dozvolio razvoj u pravcu u kom je ona to željela. Mi smo joj također omogućavali kao škola, podržavali. Rezultat je odličan – ističe nastavnik.
On se također osvrnuo i na ulogu Džejlinih roditelja u svemu.
– To je sve bilo za primjer. Dakle, pazite, nje nema po sedam, deset dana i ja ponekad moram vam priznati, pošto smo imali obzira, sa strahom je prozovem, ali nema tu nikakvih problema. To dijete kao da je bilo u školi kao da je… Znači, to je i do roditelja. I pored svega i svih tih obaveza očigledno je da joj je škola bila na prvom mjestu – kaže Džejlin nastavnik.
– Što se tiče kulture i odgoja jer, vjerujte mi, ja opet kažem ono da ne moraju biti svi odlični učenici nek budu odlični ljudi i ona to sa svojim odgojem, porodicom, mnogo pokazuje. Tu neku bliskost i sa sestrama i sa majkom i sa ocem i sa svima ovdje kad dođe toliko je kulturna, toliko je profinjena nemam riječ. Samo jedno dijete koje jednostavno toliko vrijedno spomena svake riječi – kaže Džejlina nastavnica.
