Prethodno je bio hospitaliziran prilikom čega mu je ustanovljeno da mu je transplantacija jetre prijeko potrebna.
Međutim, stanje mu se pogoršalo i on je, na veliku žalost najprije njegove porodice, a onda i brojnih obožavatelja njegove muzike, umro u 62. godini. Pokopan je tri dana poslije smrti na muslimanskom groblju u rodnoj Loznici gdje je otvoren i muzej u čast rahmetli pjevaču.
‘Pokidao je sve cjevčice s vrata i tražio da potpiše da ide u svoj stan da bude s porodicom. Kod kuće smo spremili sve kao da je u bolnici. Doktori su dolazili svakog dana. Posljednjih dana nije toliko patio, nije imao specijalne bolove. Niko od nas nije očekivao da će otići. Umro mi je na rukama, u zagrljaju. Imali smo plan otići u Tursku na transplantaciju jetre. Trebala sam mu je ja donirati. Kad smo došli iz Tuzle, tamo je preživio i kliničku smrt, otišli smo u Tajland, rekao je da će mu tamo biti bolje. Imali smo indijskog liječnika i biljne preparate, vježbao je jogu, meditaciju, trudio se. Poslije je htio ići i na neke nastupe, ugovorili su mu sa Sašom Matićem, Šabanom Šaulićem, bio je i sam otprilike pet nastupa pred smrt. Uvijek je govorio ‘ozdravit ću’. Imao je planove za turneje. U maju je zvao Banu Obradovića da mu odredi u junu datum za veliki koncert na Tašmajdanu, a 1. juna je otišao. Ja kažem: ‘Bane, sine, on uopće nije dobro’, ali je htio’, rekla je nedavno njegova udovica Sabina Sakić.
No ono što nije poznato široj javnosti jest činjenica da je, prije nego što se proslavio, Sinan konobario u jednoj kafani i tvrdio da ne zna pjevati.
Međutim, tada mu je jedan posebni gost ponudio 500 dinara (u tom trenutku – dvije njegove mjesečne plaće) samo da ga, ipak, čuje kako pjeva. Sakić se latio mikrofona, zapjevao, oduševio galantnog gosta, a mikrofon više i nije ispuštao iz ruku.
Učio bi po pet pjesama dnevno, a na repertoaru su mu bile pjesme kolega Šabana Šaulića, Tome Zdravkovića… Bio je i sreće da ga čuju vrlo iskusni autori poput Radoja Mitrovića i Miodraga M. Ilića, kojima se Sinanovo izvođenje itekako bilo dopalo. Nedugo zatim, Sakić je već snimao svoju prvu pjesmu ‘Rastanak kraj reke’, a sve ostalo je historija.
Kasnije je došla i saradnja s ‘Južnim vetrom’, a nakon njihovog razlaza gradio je uspješnu solo karijeru u kojoj je nanizao veliki broj hitova, nagrada i nevjerovatnih koncerata.
