Nana Zilha Alefendić iz Zvornika, živi sama. Kaže da je rođenog sina vidjela poslednji put prije 20 godina. Njena sudbina je teška, a ono što nijedan roditelj ne smije da doživi jeste da djeca zaborave za njih.
Njen sin je prije više od 20 godine otišao sa tadašnjom djevojkom u Ameriku i tamo su dobili dvoje djece.
Baka Zilha ima 89 godina, kaže da je nije strah što živi sama. Njeno dvorište je sređeno, u bašti cvijeće posađeno, ona sve sama održava, ali tu bol koju ima u duši zbog sina kojeg ne viđa, ne može ništa na svijetu da nadomjesti.
Zilha ima troje dece. Dvoje žive u BiH, a za sinom iz Amerike najviše pati. Sjeća se rado kad su bili porodica, svi srećni i na okupu. Kad joj je muž preminuo u izbjeglištvu, svi su otišli na svoju stranu. Tada više nisu bili ona stara porodica koja je na okupu.
“Još za vrijeme rata, sina su sa snahom i unucima protjerali iz Nemačke, ali pošto je na našim prostorima bio rat, oni su otišli za Ameriku, od tad se samo čujemo, ne viđamo se. Sanjam te unučiće koje nikad nisam vidjela osim na fotografijama”.
Ostala djeca sa unučićima je posjećuju jednom mjesečno. Dolaze za praznike, ali tu žal za sinom kojeg ne viđa, ne može ništa da nadomjesti.
Kaže da joj je najveća želja da živi dok može da hoda, da se brine o sebi sama, da nikome ne bude “na grbači”.
