Moždani udar je ozbiljno stanje koje zahtjeva brzo djelovanje. Čak i uz pravovremenu asistenciju, 40% ljudi ostaju teški invalidi, a oni kojima se na vrijeme ne pruži adekvatna pomoć trpe još teže posljedice.
Glavni faktori rizika:
hipertenzija – naglo i uporno povećanje krvnog pritiska;
koronarna bolest srca – aritmija;
ateroskleroza – blokada karotidnih arterija sa plakovima holesterola;
povećan viskozitet krvi – krvni ugrušci;
starost preko 50 godina;
Muški pol;
dijabetes;
gojaznost.
Koji simptomi ukazuju na moždani udar?
Moždani udar se najčešće javlja rano ujutru ili kasno uveče. Sljedeći znaci ukazuju na moždani udar:
-iznenadna utrnulost ili slabost mišića lica, ruku ili nogu, sve do paralize. Najčešće pogađa samo lijevu ili desnu stranu tijela. Osmijeh je iskošen, ispupčeni jezik je zakrivljen ili nagnut u stranu;
-poremećaj govora i izgovora riječi. Prilikom pokušaja izgovora čak i jednostavne rečenice, dikcija se -poremeti i fraze se zbunjuju;
-smanjen vid, najčešće samo na jedno oko, i vidljiva pulsacija karotidne arterije na zahvaćenoj strani, -strabizam, dvostruki vid;
-iznenadni gubitak koordinacije pokreta, nestabilnost hoda;
-iznenadna oštra i neobjašnjiva glavobolja;
-mučnina, povraćanje, vrtoglavica;
-gubitak orijentacije u vremenu i prostoru.
Šta uraditi prije dolaska hitne pomoći?
Hitnu pomoć treba pružiti u roku od najviše 4 sata od početka napada.
Dok čekate da hitna pomoć stigne, potrebno je da se pacijent položi, podignuvši glavu 30 stepeni iznad tijela, olabavite odjeću i otvorite prozor.
Izmjerite krvni pritisak. Ako je visok, dajte osobi lijek za snižavanje pritiska i/ili stavite jastučić za grejanje ili bocu sa toplom vodom na stopala. U slučaju mučnine i povraćanja, stavite pacijenta na desnu stranu.
Rehabilitacija nakon moždanog udara
Rehabilitacija nakon moždanog udara prvenstveno je usmjerena na normalizaciju cirkulacije krvi u zahvaćenom području mozga, aktiviranje dodatnih nervnih ćelija kako bi se zamenile one koje su umrle tokom napada i obnavljanje motoričke aktivnosti.
Najpodmukla posljedica moždanog udara je povećanje tonusa u mišićima pogođenih udova. Da bi se spriječila spastičnost, liječenje se vrši pozicioniranjem: pozicioniranje udova na takav način da se mišići u kojima se primećuje povećanje tonusa istegnu. Takođe u tu svrhu koristi se terapeutska masaža: lagano milovanje u sporim tempom dijelova tijela sa povećanim tonusom i trljanje antagonističkih mišića. Korisno je napraviti parafinske i ozokeritne aplikacije na spastičnim mišićima. Vaš ljekar može takođe propisati relaksante mišića.
Kod sindroma bola korisne su fizioterapeutske procedure: elektroterapija, magnetna terapija, laserska terapija i akupunktura.
Terapija vježbanjem treba da počne u prvim danima nakon moždanog udara. Prvo se izvodi pasivna gimnastika, kada se za pacijenta izvode pokreti u svim zglobovima pogođenih udova. Vježbe se izvode pod kontrolom pulsa i krvnog pritiska sa obaveznim pauzama za odmor. Kako se pacijentovo blagostanje poboljšava, oni počinju da sjede, a zatim ga uče da sam sjedi. Postepeno, pacijent se uči da ustane iz kreveta i preduzme korake, prvo uz podršku, a zatim samostalno, uvijek držeći se za uzglavlje. Zatim povećajte razdaljinu i intenzitet hodanja.
Istovremeno, pacijent postepeno vraća vještine samopomoći i izvodi vježbe za vraćanje govora.
Tokom prve godine nakon moždanog udara svaki četvrti pacijent ga ponovo doživi. Štaviše, drugi moždani udar je opasniji i teži od prethodnog.
Autor Sergej Agapkin, iz knjige „Najvažnije o srcu i krvnim sudovima“, prenosi Econet
