Mnogi vrtovi privlače pažnju, ali jedna bašta, na posjedu zamka Alnvik u britanskom Nortamberlandu, intrigira posetioce iz jednog sasvim drugog razloga.
U otrovnom vrtu Alnvika nalaze se rasadnici najsmrtonosnijih sorti cvjeća, a to nimalo ne sprečava turiste da redovno obilaze ovo zastrašujuće mjesto.
Na samom ulazu se nalazi crna kapija na kojoj stoji prikaz lobanja uz natpis “Ove biljke mogu da ubiju”.
Osnovan 2005. godine, ovaj neobični vrt predstavlja dom za više od sto ozloglašenih ubica – biljaka i cvjetova koji su kroz istoriju izazvali mnoge smrti i bolesti, a često su su korišćeni i prilikom ubistava.
Prije ulaska kroz kapiju, posjetiocima se daju vrlo jednostavna upozorenja koja moraju da se zapamte ukoliko vam je život mio: ne smijete da dirate, jedete, pa čak ni da pomirišete biljke koje stoje zaključane iza crne kapije.
Roditelji koji su voljni da svoju djecu provedu kroz ovaj vrt, moraju sve vrijeme da paze na njih.
Čak i ako se pridržavate uputstava, posjetioci s vremena na vrijeme padnu pod uticaj ovih biljaka. Najučestalija reakcija je padanje u nesvijest zbog prevelikih otrovnih isparenja.
Gimpi-gimpi od koga cijelo tijelo gori
Najsmrtnosnija biljka na svijetu predstavljena je prošle godine u ovoj nesvakidašnjoj bašti.
Gimpi-gimpi (Dendrocnide moroides) ima toliko opasan ubod da kažu da se čini kao da “kiselina proždire kožu”. Dodir sa ovom sortom može da ubije čovjeka, a pojedinci su se čak sami ubijali jer nisu više mogli da izdrže bol.
Džon Noks, vodič u otrovnom vrtu, rekao je da je cijela stabljika, uključujući i drške, listove i plodove, prekrivena dlačicama koje ne smiju da se diraju.
“Dlačice, poznatije kao trihome, pune su toksina koji prožimaju čitavu biljku. Ukoliko se dodirnu, mogu da ostanu u koži i do godinu dana. One oslobađaju otrovni koktel i prilikom kontakta sa vodom ili promjene temperature”, naveo je, prenose Nezavisne.
Zbog svoje opake prirode, drži se u staklenom kavezu, a ima i svog čuvara.
Gimpi-gimpi se obično može naći u prašumama Malezije i Australije.
Cvjeta i donosi plodove kada je visoka tri metra, a može da dostigne i visinu od 10 metara.
Njeni veliki tamno-zeleni listovi, u obliku srca, mogu da budu prilično primamljivi za dodir, ali će to biti kobna greška jer će žrtva imati osjećaj kao da gori.
Agonija može potrajati mjesecima zbog čega su mnogi oduzeli sebi život kako bi se riješili muka.
U ovom vrtu se inače nalazi više od 100 otrovnih biljaka.
Otrovni vrt – rijetka vrsta atrakcije
Divlje bašte sa otrovnim lovorom takođe rastu nekim dijelovima Britanije i ozloglašene su po broju smrti koje izazovu svake godine.
Jedan od najljepših i najsmrtonosnijih cvjetova je Brugmansia, poznata i kao anđeoska truba.
Ovaj cvijet opisuju kao “nevjerovatan afrodizijak prije nego što vas ubije” tako da su dame iz viktorijanskog doba stavljale njegov polen u svoj čaj, kako bi izazvale efekte vještačkih droga kao što je LSD.
Međutim, dalje istraživanje ovog cvijeta ukazuje na to da smrt koju ova biljka pruža nije nimalo prijatna – izaziva konvulzije i izbacivanje pjene na usta.
Kada se sve uzme u obzir nije ni čudo što je ovaj cvijet nosi još dva imena: mrtvačka i đavolja truba.
Potencijalno smrtonosne, mnoge od ovih biljaka koje se nalaze u vrtu zapravo su nevjerovatno lijepe što predstavlja ironiju prirode koja opčinjava već godinama.
Upravo je ovaj paradoks, kao i posjeta čuvenom ozloglašenom Medičijevom otrovnom vrtu u Italiji, pokrenuo “otrovni san” Vojvotkinje od Nortamberlenda.
Vojvotkinja Džejn Persi htjela je da transformiše obične vrtove oko zamka u jedinstvenu turističku destinaciju, koja će privući i mlađe generacije.
“Pomislila sam da je ovo odličan način da zainteresujemo i mlađe generacije. Djecu ne zanima odakle dolazi aspirin, njih zanima da li biljke mogu da vas ubiju i na koji način, odnosno, kako biste se osjećali prije smrti”, objasnila je jednom prilikom.
Vrt ima i dodatni dio koji je namijenjen biljkama koje su “otrovne” na potpuno drugačiji način.
Vojvotkinja je u svoj vrt uključila i dio u kojem se uzgajaju kulture koje se tipično koriste za pravljenje opojnih sredstava, od kanabisa do kokaina. Tu se posjetiocima govori o posiledicama zloupotrebe droga.
“Na ovaj način edukujemo diecu iako oni to ne shvataju kao još jednu dosadnu lekciju”, zaključuje Vojvotkinja.
Otrovne biljke možda imamo i kod kuće
Zanimljivo, veliki broj biljaka koje rastu u bašti su sasvim uobičajene.
“Dosta njih raste u divljini širom Britanije, a neke su i vrlo jednostavne za gajenje. Čak i popularne sobne biljke poput rododendrona se ovdie nalaze. Njihovi listovi sadrže toksine koji mogu oštetiti čoviekov nervni sistem ukoliko bi se pojeli. Svakako, nećete ih jesti pošto su ionako odvratni”, rekao je vodič Din Smit.
Primejra radi, tu se nalazi i drvo laburnuma, poznato kao i zlatna kiša, koje mnogi drže u svojim domovima zbog lijepih žutih cvjetova. Ipak, upravo oni sadrže otrov citizin.
“Drvo je toliko otrovno da ukoliko jedna grana padne na zemlju i leži tamo nekoliko mjeseci, a onda dođe pas i pokupi je, šanse su da neće dočekati kraj te šetnje. Toliko je opasno!”, naveo je Smit za BBC.
Otrovne biljke ne utiču samo na životinje i ljude već i na zemljište. Tamo gdje rastu rododendroni, samo oni mogu i da opstanu. Ukoliko pčele slijeću na njih, med će biti crvene boje i u malim dozama halucinogen.
“Veće doze mogu biti fatalne”, objasnio je.
Pojedine biljke ne morate da pojedete, mirišete ili dodirnete da bi vas ubile. Jedna je smrtonosna i prilikom obrezivanja.
Listovi Prunus laurocerasus sadrže dvije komponente koje odvojeno ne mogu da naškode, ali ukoliko neka životinja pomiješa listove tokom žvakanja, stvoriće se gas cijanid. To se može dogoditi i prilikom sječenja, odnosno, oblikovanja žive ograde.
“Ukoliko ste napolju, a vjetrovito je, najvjerovatnije se ništa neće dogoditi. Međutim, ako isiječeno bilje stavite u vaš gepek ili neki sličan zatvoreni prostor sa lošom ventilacijom, gas će početi da djeluje”, objasnio je Smit.
Postoje i biljke čije korijenje sadrži toksin koji može da zaustavi rad srca.
Baštovani obavezno prilikom rada u vrtu Alnvik nose rukavice i maske, a ponekad i zaštitna odijela.
Sa druge strane, neke najotrovnije vrste su izvori lijekova poput drveta tise koje se može koristiti prilikom liječenja raka dojke.
Čudesan život dvorca Alnvik
Dvorac Alnvik, opremljen sa 150 soba, drugi je najveći privatni zamak nakon Vindzora, u kome niko ne živi, a korišćen je i za potrebe snimanja serija i filmova poput Crne guje, Robina Huda ili Transformersa, ali ga je u žižu javnosti ipak uveo serijal o čarobnjaku Hariju Poteru.
Vojvoda Ralf Persi je uz pomoć supruge Džejn pretvorio zamak u jednu od najposjećenijih turističkih atrakcija u Velikoj Britaniji.
U njemu se nalazi i bogata umjetnička kolekcija koja uključuje djela Ticijana, Van Dajka ili Vilijama Dobsona.
Procjenjuje se da godišnje održavanje ovog zdanja košta 1,5 miliona funti, prenosi EUpravoZato sa BBC-a.
