Kada je prije tri godine do javnosti dospjela vijest o farmi škotskih goveda kod Jajca, bila je to prava medijska senzacija. Ko, kako, otkud…?! A onda su se novinarske ekipe smjenjivale na imanju Čatislava Ranisovića snimajući ovo “čudo” u srednjoj Bosni. Naš čovjek. Dijasporac. Potjerao je iz Austrije kamion škotskih visinskih goveda na djedovinu. Sve što se ovdašnjem prosječnom stanovniku “mota po glavi” kao razlog ovog poduhvata – nije to, piše Agroklub.
“Ja bih najradije da ne osudim ni jednog na klaonicu. Možda sam ja tako mekan, ali spreman sam i da ih dam za manje pare samo pod uslovom da žive”, kaže nam ovaj domaćin, a na našu konstataciju da neće niko tek onako držati goveda, uvjerava nas: “Hoće! Ima dosta ljudi koji hoće.”
Zavoli ih čovjek, priča nam, emotivno se vezao za svako grlo. A, nije Čatislav imao plan da ih proslijedi u mesnice ni kad ih je nabavljao. Sjeća se da je od malena sanjao da nekada ima svoju farmu. “Djed je imao farmu, a ja sam kod njega odrastao. To mi je bilo najljepše vrijeme u životu. I tako sam razmišljao kada dođem u neke ozbiljne godine da i ja to imam kod kuće”, otkriva nam, a onda je kaže u Austriji i Njemačkoj vidio škotska visinska goveda.
Žive kosilice
Riječ o zahvalnim grlima, vrlo samostalnim pa i lakim za držanje. Kao stvoreni su za bosanske zarasle terene, shvatio je brzo i naš domaćin da su idealni za njegovo imanje.
Na raspolaganju ima je skoro 400 dunuma
“Zovu ih gore ‘žive kosilice’, mogu sve srediti tako da nam ne treba trimer”, opisuje Ranisović, koji je prethodno velike muke mučio s održavanjem svoje imovine u BiH. Nije kaže bilo lako naći odgovornog radnika koji bi te poslove obavljao, ni tada, a ni sada nije ništa bolja situacija.
No, sada mu i ne treba, jer teren od oko 350 do 400 dunuma, ograđenih s preko 15 kilometara ograde, od čega je 12 kilometara električnog pastira, održavaju ova goveda i to tako da im manu neće naći ni najprecizniji kosac. Na farmi je više od 40 grla. Ljeto, zima uvijek su vani. Nadstrešnicu od oko 500 kvadrata, rijetko koriste, jedino kada je jak pljusak, ali i tada često izaberu neko drvo ispod čije krošnje se sklone.
“Jajce je za njih raj na zemlji. Ovo je čista eko proizvodnja, nema grama koncentrata. Njima treba samo trava i sijeno, većinom kupujem planinsko sijeno. Jedino ako je baš velika hladnoća ubacim kukuruznu prekupu, jer je kukuruz dobar za toplinu”, hvali ih vlasnik, inače hemijski tehničar po struci, hemijsku tehnologiju je nekada i studirao tako da zna vrlo dobro šta u čemu ima i kako dođemo do gotovog projekta.
Brdska područja BiH idealna za škotska goveda
Dodaje da mu je najveća obaveza pregledati ispravljače, odnosno da li struja u ogradi funkcionira, jer su znatiželjne životinje.
“Ako struje nema u žicama, oni to osjete i lagano se provuku, pogotovo telci mali, oni se igraju, njima je to smiješno, onda naprave belaj i izađu napolje, treba ih vratiti, tako da nam je ta struja najbitnija za provjeriti, onda obiđem terene da vidim da li je neka grana pala na žicu ili poslije grmljavine u vjetra. Također, voda se mora stalno provjeravati. Ona im je najbitnija i moraju je imati stalno. Blizu mi je Vrbas, imamo tu potok koji je ove godine jedan mjesec presušio. Ali, snalazimo se, šparamo u spremnike da oni imaju”, priča Čatislav.
Sve je više interesa za ova goveda. Raspituju se ljudi za njih od kako se po medijima provlači priča o za ovo podneblje “neobičnim kravama”. Već je nekoliko grla novi dom pronašlo u Visokom, Kaknju, Bihaću…
“Kod nas su idealni tereni. Oni vole brst. Kada na primjer uzmem motorku da siječem bagrem, oni su u roku 20 sekundi sve kod mene u čekaju da grana padne kako bi pojele lišće”, prepričava nam.
Zavladao nerad
Prvi planovi su bili da kupi pet, šest, ma deset goveda najviše koja će poslužiti za krčenje korovom zaraslih njiva. No, plan odmah “pao u vodu”, jer Čatislav kupuje čitavu farmu i u Jajce tada odjednom dovozi 27 komada, od čega 25 krava i dva rasplodna bika.
Zanimljivo je i da je njihov prethodni vlasnik bio doktor koji ima svoje privatne ordinacije u Austriji, a i dalje drži goveda. Iz ljubavi to radi. Kod nas je, svjestan je dijasporac, shvatanje o vlasnicima farmi potpuno izokrenuto i puno predrasuda. Isto tako je shvatio da je vrag je odnio šalu. Hobi se brzo pretvorio u obavezu, a u BiH je teško naći radnika.
“Zavladao je veliki nerad. Ko je vrijedan već radi nešto za sebe, a onaj ko nije taj neće sa radi ni za sebe ni za drugoga i takvih je najviše. Ja sam morao povući crtu i ne zapošljavam više nikoga, dosadilo mi je glumiti policajca. Nije problem u novcu, nego u prihvatanju obaveza. Vjerovatno ću morati reducirati broj goveda i držati onoliko koliko mogu držati sam”, navodi naš sagovornik, kazavši da nikoga ne planira tjerati na rad.
A, čini se kako Čatislavi planovi baš i ne idu od ruke, pa neka viša sila, odredi drugačije. Tako je i onaj o njegovom povratku u BiH za stalno odgođen. Ali, iz najljepšeg mogućeg razloga. Postao je djed. Stigla je unuka u porodicu Ranisovića, ali u Austriju, pa je sada narodski rečeno “razapet” između dvije ljubavi.
Inače, telad s farme se prodaju od momenta kada se osamostale i više ne trebaju majku, cijena se kreće od 1.000 eura pa na više. Riječ je otprilike o grlima od četiri, pet i šest mjeseci, piše Agroklub.
